One su četiri obrazovane djevojke koje su uprkos svom znanju, fakultetima bile primorane napustiti našu zemlju. Danas ne žale na tom iskustvu jer ih je taj mali pad u rodnoj zemlji natjerao na let i to onaj na krilima snova. Upoznajte ih.

PRIPREMIO: Adi Hodžić

Iz malog Prijedora na obali Sane mladu Jelenu Zgonjanin odvela je zelja za poslom iz snova. Nesigurna u mogucnost tako velike promjene u jednom prosjecnom,svakidasnjem zivotu, mjesec dana nakon intervjua, dobila je kartu u jednom pravcu za Dubai.

“Nije bilo jednostavno spakovati citav zivot u dva kofera i krenuti u nepoznato ali danas mogu,sa sigurnoscu reci da je to najbolja odluka koju jedna mlada osoba moze donijeti. Vrata koja su nam otvorena nakon prvog leta nose jednu bajku koja sa svakom novom destinacijom pise i nove stranice. Nemoguce je u tim stranicama izdvojiti jednu destinaciju o kojoj bih pisala,jer kako reci da sam odusevljena obalama Mauritiusa i Seychella,a ne spomenuti osjecaj kada sam stala na Kineski zid, zaronila u vode Phuketa na Thailandu,stala ispred Ajfelovog tornja, prosetala mostovima Venecije, ili nakon sto sam provela dan hraneci zirafe na safariju u Africi.”- rekla je Jelena.

Jelena Zgonjanin

Sa diplomom završenog Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, lutajući od posla do posla u nažalost neperspektivnoj i nestabilnoj Bosni, Sabinu Mehić sudbina je odnijela iz male sredine kao što je Doboj Istok u  grad čuda Dubai gdje joj je pruženo sve što je ikada mogla i zamisliti.

“Mnogo ogorčenosti na sistem u Bosni i Hercegovini, natjeralo me da se prijavim za posao stjuardese u Emirates što danas kad se osvrnem mogu reći da mi je jedna od najpametnijih odluka u životu.Osjećaji sreće, panike, straha kada sam primila poziv da sam dobila posao pa sve do odlaska u Dubai su me pratili u stopu. Pored glamura koji posao stjuardese pruža, postoji i druga strana koja zahtjeva maksimalnu fizičku i psihičku izdržljivost ali ako posjedujete avanturistički duh i većinu situacija sagladavate sa pozitivne strane, onda je zadovoljstvo neminovno. Izdvojila bih možda toplinu Afrike koja se tako lako čovjeku uvuče pod kožu na prvi miris, na prvi pogled, na prvi zvuk. Nije važna destinacija, nego toplina i energija ljudi ovog kontinenta i njihova nasmijana i spokojna lica. Iskustvo svih kontrasta i egzotike Afrike čine ovaj kontinent broj jedan u mom srcu.”- priča nam Sabina.

Sabina Mehić

Iz rodnog grada Goražda, preko Sarajeva gdje je magistrrala na Prirodno – matematičkom fakultetu Edna Terović došla je u Dubai da ostvari svoje snove.  Samo apliciranje i intervjui su brzo prošli i prije nego što je postala svijesna našla se na aerodromu sa spakovanim koferima.

“Posao stjuardese u kompaniji Emirates mi je već nekoliko godina izgledao izuzetno privlačno, te sam nakon određenih istraživanja odlučila da se prijavim. Taj dan će mi zauvijek ostati upamćen kao jako stresan ali u isto vrijeme i dan kada sam počela jedno prelijepo prijateljstvo. Sada, nakon godinu dana, sa sigurnošću mogu reći da je Dubai od ove četiri djevojke iz male nam Bosne napravio porodicu. Nakon povratka iz bajkovite Moskve sam rekla: „Ovo mi je najdraža destinacija!“ Međutim, ubrzo sam otišla u Singapore gdje sam se nanovo zadivila, nakon toga Južna Afrika u koju sam se zaljubila. Prije par dana sam se vratila iz Vietnama koji me apsolutno oduševio. Uskoro letim za Bali i Phuket i jako sam uzbuđena. Za kraj želim naglasiti da kako mi se karta Svijeta obogaćuje novim zastavicama, a ja sve više osjećam kako je ovo bila najbolja životna odluka.” ispričala nam je Terović.”

Edna Terović

Elma Ahmić iz Konjica prvi put je napustila kuću kada se preselila u Sarajevo da studira misleći da je to najdalje sto će ikada otici od kuce. Za posao se prijavila slučajno, čisto iz znatiželje i kako je prolazila krugove eliminacije shvatila je da postoje izgledne šanse i da ga dobije što se na kraju ispostavilo tačnim.

“Dan kad sam dobila golden call je bio gorko sladak, cinjenica da sam uspjela, da dobivam neopisivu sansu da promjenim svoj zivot i da se bavim necim tako zanimljivim , sto cu da putujem po svijetu i da budem placena za to. A sa druge strane odlazite od kuce, ostavljate sve svoje, sve sto volite i poznajete. Iskreno u ovom poslu mi vjerovatno to ponekada i najteze pada, nisu to ludi sati ili mjenjanje vremenskih zona i taj slavni jetlag vec cinjenica da sam odvojena od svojih najmilijih, roditelja i seke i najblizih prijatelja. Ja sam zahvalna jer i ovdje u Dubaiju imam svoje cure, svoju malenu porodicu, osobe s kojima sam se neopisivo brzo i lako zblizila. Prosto je nemoguce da odaberem jednu lokaciju koja mi je omiljena, iskreno da kazem ne znam ni kako da suzim izbor na top pet. Medju njima je definitivno Kineski zid koji me ostavio bez daha.  I za kraj, ponekad je dovoljno biti samo malo hrabar i skociti u nesto novo i nepoznato i pruzit ce vam se sanse kakve niste ni sanjali. I ako nista definitivno cete jednog dana  imati super price za svoju djecu kad odrastu.” zaključila je Elma.

Elma Ahmić

FOTO: Privatna arhiva

Svidio vam se tekst?

Podijelite ga s prijateljima!

Ibrahim Huskić bavi se kuhanjem još od srednje škole izmišljajući svoje recepte i kopirajući kuhare sa TV-a. Kad je krenuo na fakultet, rijetko kad se hranio u menzi, znao je sebi skuhati sve što je htio i uvijek je birao domaće namirnice. Krajem fakulteta se okrenuo biljnoj, veganskoj prehrani i tek tad postaje kreativan u kuhinji.
Hrana koju je pravio samo od prirodnih sastojaka, imala je najbolji okus, teksturu i to neko zadovoljstvo kad nešto što mu je nekad bilo nezamislivo, ispadne izvanredno.  Izazov mu je razbiti predradsude oko biljne prehrane i pomoći ljudima da smršave, postignu bolje rezultate u sportu i da budu puno zdraviji.

1.Kako izgleda kreirati i voditi jedan gastro blog, te kada ste ga pokrenuli?

Gastro blog sam pokrenuo jer sa želio pokazati ljudima drukčiji način prehrane, razbiti neke predrasude o veganskoj prehrani. Od tad je prošlo nešto više od godinu dana, kad svaki put kad sam imao vremena da sve skuham, uslikam i napišem recept, rado sam to činio. Međutim kako mi je to hobi, neke bitnije stvari su često bile na putu pa sam blog malo zapostavio. Pretpostavljam da većina blogera u BiH to radi nakon što sve ostalo obavi, tako da se divim ljudima koji sve to stignu i imaju super rezultate. Da bi bili uspješan bloger, trebali bi se stvarno posvetiti tome, kreirati sadržaj koji će privući ciljnu skupinu ljudi, a zainteresirati sve ostale.
2. Koje namirnice su ti najdraže?

Najdraže su mi domaće, svježe namirnice, pogotovo one koje imam sa svog sela. Sad se davim domaćim krompirima moje bake, koji nisu špricani pesticidima. Imaju tako dobar okus i miris, da jedino što stavim od začina na njih su ružmarin i crvena paprika, i to u tako malim količina jer već imaju intenzivan okus i miris. Samo ih narežem na ploške, stavim na papir za pečenje i začinim. Odlična baza za obrok budu, uz domaći kupus i grah, odlično, zimsko, zasitno. Pored toga, kroz čitavu godinu volim jesti sezonsko voće, omiljeno mi je tropsko, ali kako kod nas nema pravog tropskog voća, budem sretan sa slatkim voćem sa sela. Često kombiniram slatko i slano, recimo curry sa slanutkom i breskvama, salate sa jabukama, svježim špinatom i umakom od kikirikija. Volim i fermentirane proizvode, recimo miso, tempeh, kombuchu.

3.Šta ti je favorit od hrane u hladnim zimskim danima?

U zimskim danima najviše jedem čorbice, sarme, kupus kiseli itd. Većina nas zimi jede malo “jaču” hranu, tako ja zimi jednom sedmično pravim sarmu, umjesto mesa stavim mljevenu soju i sjemenke suncokreta. Većina ljudi ne može primjetiti razliku između klasične i veganske sarme, čak im moja bude bolja. Naravno, trik je u tome da sarmu serviram drugi dan, kad se malo stisne i poveže. Volim jesti i krompirušu sa heljdinim jufkama i vrhnjem od indijskih oraha, bude super isto. Zimi također potrošim sve šumsko voće što sam po ljeti zaleđivao, tako i sa šumskim gljivama koje sam pobrao.

ČIPS OD KELJA

S vama ću podijeliti jedan jednostavan recept. Za čips od kelja ste sigurno nekad čuli, ali vam je vjerovatno bilo nezamislivo. Način na koji se pravi je prejednostavan, a ja ću vam dati osnovnu verziju.
Sve što vam treba je kelj (najbolje listasti, ali može i klasični), opran, posušen i maslinovo ulje. Sa svakog lista ćemo ukloniti stabljiku u sredini i narezati na komade po veličini slične čipsu od krompira. Uzmite dvije kašike maslinovog ulja, pomješajte u zdjelici sa malo sušenog češnjaka u prahu, crenog bibera, čilija. Nakon toga umasirajte ulje u komadiće kelja. Bitno je da su samo namazani, ne umočeni, jer ulje ne smije kapati sa listova.
Listiće stavite na papir za pečenje, po želji posolite, zatim u pećnicu, prethodno zagrijanu na 120-140 stepeni na 15tak minuta. Cilj je da se čips skroz osuši, ali da ne izgori – jer promijeni okus. Tako da temperatura i vrijeme mogu ovisiti o vašoj pećnici. Ja ga poslužujem odmah, sa tahini sosom ili sojinim jogurtom sa koromačom i limunom. Odlična alternativa za kupovni čips, za one duge zimske noći i maratone serija i filmova.

Priprema 5min
Vrijeme kuhanja 15min
Ukupno 20min

Listovi kelja
Maslinovo ulje: 2 kašike

Začini
Sol, biber, čili, češnjak u prahu.