U životu Nihada Softića pisanje je nastalo kao posljedica ili bolje reći kao njegova borba protiv teške traume i duboke depresije. Upravo ta unutrašnja borba sa samim sobom je njegov duhovni preporod kojeg iskorištava sa već urođenom željom za pobjeđivanjem kao i velikom inspiracijom da materijalizuje ono što se duboko u njemu nalazilo u obliku kratke i duge proze, poezije i pjesama. Nakon pet godina pisanja 2013. izdaje prvu knjigu „Pola čovjek, pola Bog“, sa podnaslovima „Početak svega“. Druga knjiga „Tajna svega“ i treća knjiga „Moje razmišljanje“ iako su završene još uvijek nisu objavljenje, jer kako kaže autor – Nije još uvijek vrijeme da ugledaju svijetlost dana.
RAZGOVARAO: Adi Hodžić
Kriza identiteta je osnovni problem. Nažalost, ljudi danas ne znaju ko su, gdje su krenuli i kada bi trebali stići tamo gdje su se zaputili. Ljudi se boje pokušati. Zašto? Zato što ne znaju da je život prekratak da bi bio razuman. Ne znaju da je odgovor u njihovom srcu.
1. Prije nekoliko godina kao director velike kompanije doživjeli ste jedan pad u karijeri i izgubili sve, koliko je taj pad bio ustvari novi početak za Vas?
Kao što to obično i biva, jedna se vrata moraju zatvoriti da bi se druga otvorila. U tim trenucima, neposredno nakon poslovnog neuspjeha mislio sam da ne postoji niti jedan razlog više za daljnom borbom, želio sam umrijeti. Danas, iz ove perspektive ja odlično znam da je to iskustvo najbolje što mi se moglo desiti za života. Nešto je moralo umrijeti da bi se nešto drugo rodilo. Rodio sam se drugi ja, samo ovaj put svijesniji.
2.Šta Vas je pad naučio?
Bogastvo dolazi i odlazi, što mu i jeste primarna uloga, međutim, samopuzdanje i vjera u sebe je nešto što nikada nesmije napustiti čovjeka. Čovjek nije samo tijelo, nego tijelo i duh. U mom slučaju, duša je upravo najvrijednija komponenta koju sam kasnije sve više slušao, razvijao i njegovao. Upravo tamo pronašao sam pravog sebe. Iskrenog.
3.Borili ste se s depresijom i anksioznošću, na koji način ste našli ključ da se otrgnete takvom stanju i otvorite nova vrata uspjeha?
Imao sam sreće. Umjesto svih poroka ovog svijeta, utjehu sam našao u čitanju i pisanju. To mi je dalo mogućnost da zaposlim svoj um, te da odbacim crne misli koje su me tada proganjale. Tako, jednog jako depresivnog dana uzeo sam svoj mobilni telefon želeći da opišem vlastite emocije koje su me izjedale, da ih razotkrijem i pogledam u oči. Želio sam ih iznjeti na vidjelo, ujedno priznavajući ih ali i prihvatiti onakve kakve i jesu. Upravo, tu je počelo sve najbolje za mene. Sada to znam, kao i što znam da je jedan od prijekih ljekova protiv depresije – Prihvatiti sve ono što jeste.
4.Ljudi kada dožive životna iskušenja krenu da se bude duhovno, je li tako bilo i u vašem slučaju?
Mišljenja sam da bez životne drame nema jakog karaktera. Ja sam letio da bi pao. Pao sam da bi ponovo poletio.
5.Na tom putu se rodila i vaša prva knjiga “Pola čovjek, pola Bog”?
Knjiga Pola čovjek, pola Bog je za sve putnike namjernike i nenamjernike, putnike početnike, putnike na putu ka duhovnom buđenju i prosvjetljenju. Početak puta je uvijek ovom mjestu i ovom trenutku. To je sada. Sada je dimenzija, suprotna od onog što je bilo i onog što će biti. Potreba je to. Potrebno je da shvatimo ko smo mi, upravo sada, bez uplitanja prošlosti i budućnosti. Ono što ostane, to je naša suština. Suština je Božji dar u čovjeku. To je biser kojeg je potrebno pokazati drugima na uvid. Potrebno ga je iznijeti na svjetlost dana i pokazati njegovu ljepotu. Taj biser. Ta ljepota. Oličenje su izražaja samog čovjeka. Upravo o tome piše ova prva knjiga. O traženju i pronalaženju sebe. To je samoostvarivanje sebstva. To je prosvjetljenje.
6.Izučavate i praktikujete pozitivnu psihologiju i Life Coaching metodologije, recite nam nešto više o tome?
Jako puno vremena provodim sa ljudima koji žele razgovor ili savjet po određenom životnom pitanju. Life coaching je dio mene, jer ja nisam ništa drugo do ogledalo ljudima, čovjek od povjerenja koji ima samo jedan zadatak, da sasluša. Ljudi mene koriste da bi sebe čuli. Nevjerovatno, ali uvijek pronađu traženi odgovor. To je pozitivna psihologija, dati ljudima mogućnost da sami pronađu odgovor.
7.Puno je ljudi na ulici i tržnim centrima koji se ne smiju, sijaju negativnu energiju, prema Vašem mišljenju zašto je to tako?
Materijalni svijet je zabluda. Hedonizam i uživanje u stvarima je dovelo ljude do ovisnosti od kupovine konzumiranja alkohola, tableta, narkotika i mnogo čega drugoga, čineći ih tako prividno i kratkotrajno sretnim. Ljudi odgovor traže vani, međutim, odgovor je isključivo u njima. Kako to znam? Znam, jer imao sam sve što se poželiti može ali nisam imao ono najbitnije – Nisam imao unutrašnje zadovoljstvo. Nisam bio sretan.
8.Šta je danas vaš najveći luksuz?
Danas, moj najveći luksuz je jutarnja kafa sa samim sobom. Stavim svoje slušalice u uši, pojačam muziku do kraja, posmatram ljude oko sebe i pišem. Pišem o svemu što mi zaokupi pažnju. U tim trenucima živim život punim plućima, svijestan svoje sreće svakim atomom svoga bića. To je moj zen. Tada ja živim u sada, niti u prošlosti niti u budućnosti nego u sada. To je momentum, trenutak dana kada pronalazim inspiraciju za razvijanjem onog zbog čega ja i živim. Ja znam šta je moja svrha života. Nisam siguran da li ću je uspjeti i ostvariti , ali zasigurno znam da ću barem pokušati.
9. I za kraj, kakva je vaša percepcija, koliko ljudi na ovim prostorima znaju ko su i šta žele?
Kriza identiteta je osnovni problem. Nažalost, ljudi danas ne znaju ko su, gdje su krenuli i kada bi trebali stići tamo gdje su se zaputili. Ljudi se boje pokušati. Zašto? Zato što ne znaju da je život prekratak da bi bio razuman. Ne znaju da je odgovor u njihovom srcu.
