Goran Tadić je pjesnik, rođen 5. februara 1963. godine u Novom Sadu. Skromno, kao poznata vrlina  svih poeta i poetesa za sebe kaže da je samo slovoslagač svojih misli. Njegovi čitaci se slažu da je slovoslagač, ali jedinstveni s velikom dušom i tananim osjećajima za tanane ljubavne osjećaje u nama.Svakog zanima kako neka osoba postaje pjesnikom. Odakle odluka, da li je prevashodno želja ili potreba?  Svako ima različite razloge.Goran Tadić nam otkriva kako je i kada počeo s pisanjem svojih misli i osjećaja u stihovima.

RAZGOVARALA: Bratislava Terzić

Kada ste prvi put osjetili potrebu da sedimente vaše duše iskopavate perom?

Ni u školu nisam pošao, a već sam smišljao stihove. Igrao sam se riječima, što djeca inače rade. Sjećam se da to nisu bile samo rime, postojao je smisao. Moglo bi se reći da sam na samom početku postavio sebi visoke standarde, kojih sam se i kasnije pridržavao – ne smije biti banalno. Zapravo, nisam to ja odredio, urođeno je.

Šta Vas je podstaklo na pisanje, da li je to  spjev ptica u jutarnjem rosnom suncu, ili pjesme cvrčkova , ili osvjetljeni  nebeski  lampion? Ili možda nešto sasvim drugo? Možda bučna tišina? Otkrijte nam.

Zanimljivo je da u školi nisam volio da pišem pismene zadatke. Za njih sam dobijao dobre ocjene zahvaljujući slavi stečenoj na literarnoj sekciji. Pismeni zadaci za mene su bila „pitanja“ koja me nisu zanimala. Tragao sam za nečim. Neću vam reći za čim, jer ne znam. Znam samo da je moje pisanje počelo da buja kada sam otkrio čari ljubavi, zapravo kada se pojavila prva simpatija. Dakle, nije u pitanju nikakva misterija, već nešto što se svima desi(lo). Ja sam se samo ohrabrio da priznam šta osjećam.

Šta je za takvo iskopavanje potrebno?

Isto što i za bilo koji postupak – odluka.

Pričajte nam o zbirci pjesama „Kad pročitaš spali“, odakle ideja u formi razglednica i pisama, znate li da je nadasve neobična?

Ideja je potekla spontano. Želio sam da mlađi čitaoci osjete(njima nepoznato) zadovoljstvo čitanja pisama, a starije da podsjetim na zaboravljeni osjećaj. S obzirom da je moja poezija ljubavna i da su pjesme pisane u drugom licu jednine, čitaoci imaju osjećaj da čitaju ljubavna pisma upućena baš njima. Često se jave, želeći da podijele sa mnom ushićenje, a meni ostaje samo da im zavidim.

Da li u poetskom smislu neuzvraćene ljubavi su ljepše od uzvraćenih.

U bilo kom smislu, pa i u poetskom, ne može neuzvraćena ljubav biti lijepa. Eventualno, može nastati lijepo djelo, ali osjećanje je bolno, poznato vam je. Ne razumijem mazohizam. Više bih, umjesto pisanja,  volio da sam (bio) voljen.

Ko više dobija u životu, onaj koji je voljen ili koji voli?

Definitivno onaj ko voli. Ljubav nije zaljubljenost (gle mudrosti!). Volimo da volimo, ali nisam siguran da svi to umijemo. Svi želimo da smo voljeni, ali nisam siguran da to i zaslužujemo.

Mnogi ljudi ne znaju da ih volim. Djela ne znaju da ih volim. Moj dom i moj vrt potpuno su ravnodušni prema meni. Pariz, Beograd, Sarajevo, Trebinje. Nemaju pojma da sam u njima živio. Meni i nije potrebna njihova ljubav prema meni, već moja prema njima.

Nudžejma Softić, djevojka koja inspiriše! U posljednje tri godine, prešla je put od rekrativnog trkača do  titule Ironman. Za Kornerstar govori o pripremama i budućim planovima.

RAZGOVARALA: Ida Daguda

1. Zašto 2015. i zašto baš trčanje?

Ta kao i svaka druga, kao što je nekom 2002, a nekom 2016. ili što će nekom biti 2018, nema nekog posebnog razloga. U tom momentu imala sam desetak kilograma viška i imala sam potrebu da se fizički pokrenem, jer koliko god sam bila zdrava, nezdravo i tromo sam se osjećala. Kako sam se odlučila, tako sam i počela i tu sam gdje sam. Budući da na svom redovnom poslu imam neobične smjene zbog kojih se ne mogu prilagoditi fiksnim terminima, trčanje mi se činilo kao idealan sport. Ako i ne stignete na trening s nekom grupom ili školom trčanja u određenim terminima, uvijek trening možete nadoknaditi sami i možete biti istrajni bez izgovora. Bitno je znati zašto nešto počinjemo i tom se razlogu vraćati svaki put kad pomislimo da odustanemo od postavljenog cilja.

2. Možete li opisati posljednje tri godine?

• Od kako sam počela da trčim, u mom životu desio se potpuni preokret. Potpuno se promijenio koncept po kojem želim da živim život. Trebao mi je pokret, trebala mi je akcija, trebalo mi je da da vidim šta sve mogu i da sve to što mogu i uradim. Trebalo mi je da poslije posvećenosti fakultetu i poslu vidim da sam živa. To se i desilo – prvi treninzi, prvi polumaraton (21,1 km trčanja), prvi maraton (42,2 km trčanja), prvo ozbiljno plivanje u životu, prvi triatlon – Ironman 70.3 (1,9 km plivanja, 90 km bicikliranja i 21,1 km trčanja u komadu), prvi veći neuspjeh i moj prvi veliki lični uspjeh. Mnogo mnogo mnogo treninga, mnogo ranih ustajanja, mnogo kasnih vraćanja kući, mnogo smrzavanja poslije treninga plivanja zimi poslije posla itd. Ali isplatilo se, svako ulaganje na svoj način. Prelazak preko crvenog tepiha i medalja u cilju Ironmana 70.3 vrijedni su svakog teškog momenta prije toga i tada – i onog u fizičkom smislu i onog u psihičkom. Rasteretite se kad završite sve što ste htjeli i dokažete i sebi i onima koji jesu (a i onima koji nisu) vjerovali u vas. Laže ko god kaže da mu to nije bitno. Bitno je i tu vam se otprilike raščiste svi ljudi oko vas i postane vam jasno koga želite, koga ne želite u svom životu. Nikad u životu nisam plakala kao u tom cilju u septembru 2017. Tog momenta desio se update cijelog sistema.

3. Koji je „prvi put“ bio najteži?

• Zbog kompleksnosti treninga, zahtjevnosti organizacije, novca koji je bio potreban, potrage za sponzorima, potrebnog vremena, ranih ustajanja i kasnih povrataka kući, kombiniranja po dva treninga s poslom u radnom danu, vaganja suplemenata i pripremanja (zdrave) hrane, straha od vode i dubine i raznih pritisaka – pri čemu je sve to trajalo intenzivno najmanje šest mjeseci – najteži je definitivno bio Ironman 70.3 prvi i drugi put. Tih dvadesetak dana i taj septembar 2017. sa svim što je donio definitvno je napravio još jednog Ironmana u ženskom tijelu. Full Ironman će poslije ovoga biti samo duža distanca i ništa više.

4. Kako se rodila ideja o učešću na full Ironmanu?

• Kad uđete u svijet trkača i Ironmana, ako ste imalo ambiciozni u životu neminovno je da ćete potpasti pod njihov utjecaj i da ćete poželjeti učestvovati na tom takmičenju, jer je to vrh koji može postići jedan rekreativac. Ne mislim ići na olimpijske igre, ne namjeravam se takmičiti, neću nikad živjeti od toga, ali volim se takmičiti sama sa sobom i volim dolaziti do vrhova koje sama sebi postavim. To je moj cilj i vjerujem da ću ga ostvariti jer radim na tome, kad-tad.

5. Gdje pronalazite inspiraciju?

• Inspiraciju pronalazim svuda, ali zaista svuda oko sebe. U svakoj osobi s kojom razgovaram, u svakom članku koji pročitam, u svakoj kafi koju popijem sama sa sobom, u svakom pogledu prema Nebu, u namazu. U ljubavi i voljenim osobama.

6. „Trčanje i to“?

• „Trčanje i to“ je još neformalna grupa rekreativnih trkača, uglavnom iz Sarajeva, koja se lagano širi i po drugim gradovima, ali i u dijaspori i kojoj je glavni cilj kroz trčanje, druženje, treninge i druge zajedničke aktivnosti dovesti do pozitivnih promjena životnih navika kod ljudi koji sport nikad nisu smatrali nečim što se tiče njih, već su uvijek mislili da se on najviše tiče onih koji su fit i profesionalnih sportista. Sport je pravo svih nas, najraznolikijih kakvi jesmo u svim mogućim opredjeljenjima. Sami sastav članova grupe je takav da nas ima različitih zanimanja i starosnih dobi i nacionalnih, vjerskih, seksualnih i svih drugih opredjeljenja itd. Tu raznolikost smatramo svojim najvećim bogatstvom, jer smo u prilici svakodnevno učiti jedni od drugih. Grupa je dobila skraćenicu #TiTo, po čemu smo postali prepoznatljivi, pa se pod tim imenom želimo i registrovati. Iz te grupe već su počeli proizlaziti mnogi korisni projekti, iz kojih izdvajam „Project 130+“, kroz koji će se pratiti pet osoba koje imaju više od 130 kilograma godinu dana u procesu promjene životnih navika, sve uz stručnu pomoć doktora, trenera, nutricionista, psihologa i grupe #TiTo. Jer mi znamo – zajedno se može mnogo više nego što bismo ikad pomislili da možemo.

7. Ambicije za 2018.?

• Registrovati grupu #TiTo, otvoriti cafe-restoran #TiTo, imati PB (personal best) na maratonu u Moskvi. Uspješno raditi na „Projectu 130+“ i tih pet osoba odvesti na prvu zvaničnu trku. Putovati. I voljeti više nego ikad prije.

8. Savjet za sve one koji počinju „od sutra“?

• Počnite sad.

Poznata voditeljica Zvezdana Stojaković samo za KORNERSTAR MAGAZINE otkriva kako je uspjela stvoriti prepoznatljiv stil u moru mnogih lica, o svojoj prvoj ljubavi glumi, svom blogu te majčinstvu kao nepresušnoj inspiraciji.

1.Tvoja prva ljubav bila je gluma, da li si u potpunosti odustala od tog sna?

Još kao djevojčica znala sam da ću raditi neki poziv koji ima veze ili s daskama koje život znače ili s kamerama. Ljubav prema glumi je bila i ostala, moj rad sa pokojnom Nadom Đurevskom nikada neću zaboraviti, ona me je naučila dosta o odnosu prema publici a svakako i prema kamerama što mi je koristilo u radu. Bilo je tu nekih angažmana ali moram biti iskrena da se nisam baš posvetila tome kako sam u početku planirala. Naravno kada bih dobila neku ponudu rado bih prihvatila, smatram da moj talenat za glumu nikada ne bih gledala kao izvor zarade nego čista ljubav i hobi.

2.Danas te prepoznajemo kao voditeljicu, koliko je teško stvoriti prepoznatljiv stil na današnjem TV nebu?

Danas je mnogo TV lica, jedni odlaze drugi dolaze. Poštujem mišljenje gledatelja, bez njih ne bi ni sam sadžaj imao smisla. Ja sam kroz svoju autorsku emisiju Sav Taj Sevdah  izgradila prepoznatljiv stil. Realno ljudi mogu ostati i opstati ako prenose iskrenu emociju i rade sa puno ljubavi.

3.Prema tvom mišljenju zašto je malo tv lica kojima gledaoci vjeruju?

Pa kao što sam rekla, upravo je iskrenost presudna. Ljudi cijene iskrenost, otvorenost a naravno još kada radite u mediju koji je apsolutno slobodan i svoj onda vas i ljude više cijene, vjeruju vam i vole vas.

4.Misliš li da i voditelji zabavnih emisija moraju biti obrazovani i edukovani a ne samo lijepi?

Ma smatram da je danas neprihvatljivo biti neobrazovan . Nevezano čime se bavite morate biti obrazovani, edukovani I elokventni. Najlakš je biti lijep, srediti se, obući našminkati. Prije svega mi kao TV lica moramo slati pozitivnu poruku našim gledateljima a posebno djeci I mladima.

 5.Pišeš i zanimljiv blog, kako si došla na tu ideju?

Sve je krenula tako što sam primarno željela da kreiram TV emisiju „Majka i dijete“, međutim u tom momentu 2014. godine to nije bilo izvodljivo i odlučila sam kreirati blog. Tokom trudnoće i po samom rođenju mog sina pisala sam dnevnik, kao još u srednjoj školi o školskim dugodovštinama i prvim simpatijama. Počela sam pisati o trudnoći, odlasku kod ginekologa, o porođaju, prvim zubićima itd. Mislim da se sve može stići ako se dobro organizujemo i isplaniramo. Moj primarni posao nikada nije trpio zbog mog bloga i pisanje textova. Textove obično pišem uveče kada sin ode na spavanje, kada pijem čaj i pravim plan za naredni dan.

6.Koliko te je majčinstvo promijenilo?

Svaki dan kao majka učim nešto novo o majčinstvu. Majka nije samo žena koja je bila trudna, koja se porodila,  dojila svoje dijete. Majka od momenta kada prvi put drži svoje dijete zna da je djetetov život važniji od svega drugog na svijetu i da je njegova sreća to što je pokreće. Moram priznati da nikada nisam bila neko ko sebi ugađa. Tako da sam sasvim spremna dočekala ulogu majke. Jedino što se promjenilo da sam postala emotivnija, osjetljivija i to se posebno osjećalo u poslu, nisam više bila tako stroga (smijeh) Što se tiče slobodnog vremena nemam ga ali nisam ga imala ni kada nisam bila mama. Volim da mi je dan ispinjen i da nemam kada pitati šta sada? Jednostavno tako funkcionišem.

7.I za kraj, kako se najradije opuštaš?

Najradije se opuštam u svom domu sa svojom porodicom. Zajedno se igramo, učimo, pjevamo i plešemo na taj način se opuštamo i punimo baterije.

FOTO: Jelena Nišić

Redovito vježbanje je jedna od najbitnijih i najboljih stvari koje možete učiniti za svoje zdravlje. Međutim, vježbanje  u svakodnevnici  zahtijeva mnogo odlučnosti, a pridržavanje dugoročnog tempa zahtijeva strogu disciplinu. Što ako nemamo dovoljno vremena da se tome posvetimo? Jedan od najuspješnijih fitness trenera s područja Bosne i Hercegovine, Damir Zulić,  tvrdi da se i uz sasvim malo vremena mogu postići efektni rezultati. Ovaj mladi i uspješni promotor zdravog načina života dokaz je da su upornost i volja prioritetni ukoliko se namjeravate prolagoditi sportskom ritmu. Bavi se fitnessom dugi niz godina i osnivač je prepoznatljivog bh. brenda Athos Fitness & Fashion Clothing.  Njegovi su sati prebukirani klijentima- s dobrim razlogom,  a samo za online magazine Kornerstar govori o svom pozivu, najefektnijim vježbama i prednostima zdravog načina života.

Zašto ste se odlučili postati fitness trener?

Za profesiju fitness trenera sam se odlučio tokom školovanja na Fakultetu za sport i tjelesni odgoj. Bavio sam se fudbalom dugi niz godina, međutim zbog  puno povreda i nemogućnosti za nastavak karijere, pokušavši otkloniti povrede u fitness centru raznim vježbama, privuklo me svo to okruženje, druženje i rad sa ljudima pa sam odlučio graditi sebe u smijeru fitness-a. Trenutno radim u Avalon Fitness Centru i osnivač sam Athos Fitness & Fashion Clothing brenda sportske odjeće.

Što ako imamo samo 30 minuta za vježbanje?

Ako imate 30 minuta za vježbanje fitness će Vam čak biti još zanimljiviji nego Vam se to čini. Razlog tome je zato što su pauze između takozvanih serija male ili ih čak nema, tako da je i trening samim time efikasniji jer Vi sve vrijeme trenirate jakim tempom i držite svoj puls visoko tako da trošite više energije nego inače. Ova vrsta treninga se zove HIIT ili High Intensity Interval Trainig.  Ja uvijek kažem: „Bolje ikakav trening nego nikakav.“, i još kada imate stručnu osobu da Vam koncept treninga posloži kako treba za tih 30 minuta, rezultat je zagarantovan.

Koliko trebamo spavati?

San je jedan od ključnih i najvažnijih faktora da bi odradili kvalitetan trening, jer ako ne spavate dovoljno logičan slijed je da nećete imati snage i energije da odradite kvalitetan trening. Još ako ne spavate kvalitetno dan za dan, doći će to faze pretreniranosti jer tijelo postaje sve više i više umorno, a Vi mu ne dajete priliku za odmor, a radite jake treninge i dajete svoj maksimum. Zavisno od osobe do osobe, moj savjet je da imate minimalno 6, a maksimalno 8 sati sna da bi mogli, ne samo kvalitetno trenirati, već i raditi svoje svakodnevne obaveze poput posla i porodice.

Što trebamo jesti prije treninga?

Obrok prije treninga treba da bude lagan. Kada kažem lagan mislim na to da sadrži što manje nezdravih masnoća, ne previše ugljikohidrata. Ako gledamo omjer proteina, ugljikohidrata i masti, da to bude 60 % proteina, 30 % ugljikohidrata i 10 % zdravih masti. Naravno ovo je primjer za osobe koje žele da izgube par kilograma i kako kažu, da se „do ljeta“ zategnu. Hrana mora biti kuhana i ne previše obilan obrok da bi se što prije i što lakše apsorbovao i da bi smo bili u mogućnosti odraditi trening. Preferiram više obroka dnevno, ali u manjim količinama.

Koliko vam je važna prehrana u ostvarivanju ciljeva klijenta?

Što se tiče ishrane ista  je veoma važna tokom cijelog procesa. Uvijek govorim svojim klijentima da bez adekvatne ishrane mogu samo da „tapkaju u mjestu“, jer i trening, hrana i odmor trebaju da budu jedno da bi rezultat bio 100 %. 50 % ovog sporta je ishrana, 30 % je trening i 20 % je odmor. Tako da kad pogledate ovaj omjer sve Vam se samo pokaže. Tako da svi moji klijenti prije početka trenažnog procesa i tokom dobijaju svaki dan upute šta, koliko i kada da jedu.

Zamislite da je klijent obeshrabren tokom treninga. Kako ga držati motiviranim?

Svi mi imamo svoje loše i dobre dane, tj. kada nismo i kada smo raspoloženi, pa tako i moji klijenti. Najvažnija stvar kada je neko obeshrabren, neraspoložen i demotivisan je da ga ne „guramo“ više nego on to može. To kao trener moram prepoznati čim se sretnem sa klijentom. Poslije toga moramo klijentu napraviti što efikasniji i zanimljiviji trening, ali ne sa previše komplikovanim vježbama, jer umorna i obeshrabrena osoba svakako ne želi da previše razmišlja tokom treninga već da tu neku negativnu energiju što prije izbaci iz sebe. I naravno posljednja stvar je da razgovaramo sa klijentom tokom čitavog treninga da bi zaboravio na svoje probleme i otišao što zadovoljiniji.

Koje tehnike koristite kako biste povećali svoju klijentelu?

Na početku svoje karijere naravno da dođem do klijenata koristio sam se marketingom u vidu vizit karti, preporuka prijatelja, internet oglašavanjima.. Sada je to mnogo lakše jer više čak i ne moram da koristim nikakve reklame osim tzv. „od usta do usta“. Osam godina iskustva, karijere i zadovoljnih klijenata je učinilo svoje. Klijenti mi se javljaju preko poznanika, prijatelja… Trenutno radim sa 18 klijenata koje treniram 2 puta sedmično i pravim program uključujući da idu na grupne treninge i da rade sa mnom, tako da nekada nažalost moram neke i proslijediti kolegama jer mi je raspored prebukiran.

Navedite nam tri bitne vježbe koje predlažete za sve klijente? Zašto su vam u prvih tri?

Tri najvažnije vježbe po meni su uvijek bile vježbe koje uključuju što više mišića tokom izvođenja, a to su: Dead lift (Mrtvo dizanje), Squat (čučanj) i (Pull ups) podizanje na vratilu. Naravno neki od mojih klijenata ne mogu odmah raditi ove vježbe jer neki od njih dođu sa raznim bolovima u koljenima, leđima, ramenima, pa nakon otklanjanja istih tek mogu da izvode ove zahtjevnije vježbe.

Kada ste se odlučili na poduhvat kreiranja sportske odjeće Athos Fitness and Fashion Clothing ®

Na kreiranje sportskog brenda Athos Fitness & Fashion Clothing sam se odlučio jer u BiH nema nijedan domaći brend odjeće za fitness, pa sam došao na ideju iz tog razloga a i iz razloga jer sam htio da napravim nešto novo, korisno, zanimljivo i moderno i da pokažem ljudima da i u BiH može i ima kvalitete. Naravno na početku je bilo teško, jer za sve treba strpljenje, kao što kažu ništa ne ide preko noći pa tako ni kreiranje brenda i firme. I nakon godinu i po dana sam kroz marketing, kvalitet, trud i zalaganje uspio doprijeti do ljudi i što je najvažnije opravdati sve ovo što sam rekao. Danas je u ponudi 20 artikala brenda Athos koje možete naći u online prodaji na društvenim mrežama.

Stoga ne čekajte, počnite s vježbanjem već danas!

FOTO: Privatna arhiva

Jelena Jugović-Tuncel nekadašnja voditeljica i manekenka samo za Kornerstar Magazine otkriva kako se odlučila prije četiri godine spakovati kofere i svoj dom u Sarajevu zamijeniti adresom u Istanbulu. Nakon uspješne karijere u modelingu i glumi u Turskoj, upoznala je svog sadašnjeg muža s kojim čeka blizance, zainteresovala se za modni dizajn u kojem je tek čekaju zanimljivi izazovi i putevi.

1. Nakon kratkog voditeljskog angažmana, odlučila si izaći iz zone komfora i otići u Istanbul raditi kao model, koliko je trebalo hrabrosti za takvu odluku?

U trenutku kada sam odlazila iz Bosne, nisam mnogo razmisljala o svim promjenama koje donosi izlazak iz zone komfora. Imala sam cilj da odem, da se osamostalim i pokusam da uzmem ‘zivot  u svoje ruke’. Vjerujem u onu čuvenu misao da sreca prati hrabre i uporne. Sada kada se se osvrnem na prethodne cetiri godine, zahvalna sam na na svemu sto mi se desilo u zivotu, jer dosta stvari sam naucila, nadogradila i dalje nadogradjujem i upravo poenta  je da se ljudi ‘probude’ iz ‘uljuljkane tople’ zone komfora.

2. Je li to bio preloman trenutak u tvom životu?
Iz sadasnje perspektive vidim da jeste.
Promijene nam donese mogućnost da se “nadogradimo” i pomjerimo svoje vidike.

3. Kako izgleda svakodnevnica jedne Sarajke u Istanbulu?
Užurbano. Grad koji ima 20 miliona stanovnika ti ne dozvoljava da spavaš. Svakodnevno sam u pokretu, ponekad mislim da je 24 sata malo vremena za ovaj brzi tempo koji sami sebi namecemo. U posljednje vrijeme moje ‘fizičko’ ja mi ne dozvoljava prebrzi tempo, tako da mogu da kažem da sad uživam, jer imam vise vremena za sebe a i za stvari i ljude koji me ispunjavaju. Sada sam sigurna da ako se želi nešto, pronadje se i vrijeme.

4. Trenutno si u drugom stanju, koliko te je ono promijenilo ?
To je najljepsi osjecaj koji može da se doživi, sigurna sam da ću sama sebe demantovati kad postanem majka, jer pretpostavljam da dolaskom na svijet beba će mi biti jos snažnija emocija.Osjećam se odlično, ispunjeno i spokojno.
Mislim da me je trudnoća promijenila jer sam pronašla još dublji mir i novi smisao.

5. Svakodnevno se educiraš o majčinstvu, koliko je to važno za buduće mame?
Mislim da je veoma važno educirati se, ali opet dosta toga dolazi iz samog iskustva. Tako da slijepo ne pratim sve što pročitam. Osluškujem sebe i trudim se da se maksimalno pripremim koliko je to moguće.

6. Koju mudrost odgoja smatraš najvažnijom?
Mislim da je za odgoj najvažnija ljubav, disciplina i balans. To je ujedno mudrost koju želim da primijenim.

7. I za kraj, kako se najradije opuštaš te kakvi su dalji planovi ? 
Kako sada imam dosta više vremena, opuštam se najviše uz dobre knjige, drage ljude, supruga i muziku. Planovi su mi na prvom mjestu da budem zdrava i da se pripremim za ‘veliki dan’ i susrt sa našim anđelima.Što se tiče posla i karijere i tu sam aktivna. Pripremam jedan projekat koji će uskoro ugledati svjetlost dana. Ne želim puno da pricam o tome ali sigurna sam da će moj dragi Kornerstar biti prvi koji će stati uz mene i proratiti sva nova dešavanja oko novog projekta.

Jelena s mužem Metinom

FOTO: Privatna arhiva

Ona je za samo jednu noć postala zvijezda i miljenica čitavog regiona. Nema te medijske kuće koja nije prenijela njezin nastup na popularnom showu najavljivajući je kao novog muzičkog bisera. Ilma Karahmet to svakako jeste, jednostavna, lijepa, vrhunskog vokala. Mi smo odlučili zakucati na njezina vrata i vidjeti šta to ona sprema u muzičkoj kuhinji. Samo za Kornerstar otkriva kako se nosila sa slavom dok je još bila djevojčica, o Eurosonogu, kvalitetnoj muzici te daljim planovima.

1. Kada si otkrila svoj muzički talenat?

Moram prije svega reći da je moj muzički talenat prepoznao moj otac Dženan koji se prije bavio muzikom. Još dok sam bila dijete voljela sam da budem uz svoga oca i da pjevam uz njega. Testirao me promjenama intonacija, a što sam ja vješto pratila. Tako je nekako i krenulo od kulturnih manifestacija, različitih nastupa i takmičenja.

2. Cijeli region te je upoznao i zavolio u jednoj noći gledajući popularni show, je li bilo teško nositi se sa tolikom slavom sa tada jako malo godina?

Bilo je to jedno divno iskustvo i ponosna sam na sve ono što sam postigla u takmičenju. Na početku bilo je to veliko iznenađenje za mene, a svakako da se bilo teže nositi sa svim tim kao djevojčica. Pored svega dobila sam veliku podršku cijenjene publike u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji i dr., a ta podrška mi je dala snagu u svemu, zaista bilo mi je zadovoljstvo da na najbolji način donesem pjesme koje sam pjevala u X Faktoru i eto vidjeli ste kako je to izgledalo.

3. Mnogi te vide na Eurosongu kao idealnu predstavnicu jednog dana, kako ti to komentarišeš?

Da primjetila sam mnogo sličnih komentara gdje me publika vidi kao predstavnika na Eurosongu. Mnogo me mojih fanova također podržava u onome što radim, a u posljednje vrijeme kako sam objavila pjesmu „Ne zovi me tugo“, podržavaju me da budem predstavnik na Eurosongu. Moje je mišljenje ako dobijem priliku za Eurosong bilo bi mi zadovoljstvo predstavljati moju lijepu Bosnu i Hercegovinu, jer znam da bih dala svoj maximum da to bude na nivou zadatka. Upravo sam u spotu za pjesmu „Ne zovi me tugo“ imala namjeru predstaviti neke ljepote Bosne i Hercegovine kako bi svijet vidio da je ovo jedna predivna zemlja koju trebaju posjetiti, a ja se nadam da sam barem jednim malim dijelom uspjela u tome.

4. Koliko je teško snimati kvalitetnu muziku u eri komercijalne muzike i sačuvati se od kiča i šunda?

Za mene nije teškoća snimati kvalitetnu muziku, naprotiv veliko mi je zadovoljstvo da snimim nešto što donosim svojoj publici u najljepšem svjetlu. Danas je na sceni mnogo različitih stilova muzike i svi imaju svoju publiku, po meni je to uredu jer publika bira ono što im se sviđa. Moj odabir je POP muzika i mislim da to najbolje radim, a volim i drugu vrstu muzike i svakako podržavam svoje kolege koji se bave i narodnom muzikom i sl.

5. Šta je to što trenutno radiš na muzičkom polju?

Nakon promocije moje druge po redu pjesme „Ne zovi me tugo“ ozvaničila sam svoj povratak muzičkoj karijeri. Moja najveća ljubav je muzika i radim to s velikom ljubavlju i zadovoljstvom. Trenutno radim na pripremi mojih novih pjesama, a uskoro je priprema promocije moje nove pjesme „Zaledi grijeg“. Radi se o jednoj predivnoj baladi i jedva čekam da to podijelim sa cijenjenom publikom. Iskreno se nadam pozitivnim reakcijama i vjerujem da će pjesma biti slušana među publikom. Uskoro su u pripremi i druge pjesme, a pripremamo i dosta dobrih nastupa sa mojim bendom.

6. Kako bi voljela da se dalje razvija tvoja muzička karijera?

Kada je u pitanju moja muzička karijera moram priznati da to gledam ozbiljno i ovom poslu pristupam predano sa mnogo ljubavi i profesionalizma. Nastojim biti što bolja i da posao obavim najbolje što mogu. Voljela bih da moja karijera ide u pravcu uspjeha i kvalitetnih pjesama, nastupa i svega najljepšeg što prati moju karijeru.

7. I za kraj, kako se najradije opuštaš te kakvi su dalji planovi?

Najradije se opuštam u društvu moje porodice i prijatelja kada zajedno sviramo i pjevamo, a moji dalji planovi su naravno raditi punom parom i prirpemati nove pjesme za album koji imam u planu raditi zajedno u saradnji sa jako dobrim i kvalitetnim kompozitorima.