Početak mog puta u umjetnosti na samoj kapiji je bio čudan jer sam zamrzio skulpturu i nisam želio da se bavim sa njom ali svaki početak je težak.

Razgovarao: ADI HODŽIĆ

Talentovani i uspješni akademski skulptor Adis Lukač nagradom za izvedbu spomenika Kralja I Kotromanića isprofilirao se u značajno ime kada je riječ o skulpturi u Bosni i Hercegovini koja mu je odredila put. Ovaj mladi umjetnik samo za Kornerstar Magazine otkriva kako se zainteresovao za skulpturu, šta je to najteže u takvoj vrsti posla, koje tehnike u svom radu preferira te šta je to najzahtjevnije pri izradi jedne skulpture.

1.Za početak, zašto ste odabrali baš skulpturu kao način izražaja svoje umjetnosti?  

Ja ne vjerujem u slučajnost i mislim da su se stvari u meni i u skulpturi kao vidu umjetnosti prepoznale i odlučile sjediniti u jedno. Početak mog puta u umjetnosti na samoj kapiji je bio čudan jer sam zamrzio skulpturu i nisam želio da se bavim sa njom ali svaki početak je težak. Da bi ispunili posudu morate je isprazniti, valjda je to bio čin moje inicijacije i sa ove tačke gledišta drago mi je što je ispalo tako.

2.Na neki nači skulptura je odabrala Vas?

Zbog mog kategoričnog odbijanja na početku da se bavim skulpturom, skulptura je uzela stvar u svoje ruke i mene odabrala i polako navodila i otkrivala svu svoju ljepotu i snagu a u isto vrijeme i dar koji  sam nosio u sebi. Stajati pred svim umjetničkim djelima koji krase istoriju čovječanstva je kao da čitate knjigu koja je zbir rečenica svih velikih pisaca i u jednom trenutku prepoznate dio sebe u toj temi, nastavak možete zaključiti sami.

3.Prije nekoliko godina dobili ste značajnu nagradu za izvedbu spomenika Kralja I Kotromanića u Tuzli?

Spomenik prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću je djelo koje je obilježilo definitivno moj put umjetničkog djelovanja i otvorilo nove horizonte koje tek treba da osvajam. Veoma sam ponosan na taj rad iz više razloga a jedan od njih je taj što sam savladao jedan izuzetno velik zadatak i opravdao očekivanja kako drugih tako i sebe.

4.Je li to bio prelomni trenutak u Vašoj karijeri?

Definitivno je prelomni trenutak u mojoj karijeri i odredio je mnoge stvari za ubuduće. Kao da dobijete vjetar u leđa radujući se svakom novom izazovu mnogo sigurniji i jači.

5.Koje tehnike preferirate pri radu?

Ja svoje skulpture izvodim u klasičnim medijima kao što su:kamen, drvo, gips, bronza i razne kombinovane tehnike. Jako je bitno spoznati karakteristike materijala i njegove mogućnosti kako bi adekvatno ispoštovali sve faze tehnološkog procesa u toku rada na jednoj skulpturi. Moram reći da u zadnjih nekoliko godina paralelno slikam, pa i izložbe koje pravim su najčešće kombinacija crteža, slika i skulptura. Raduje me što mi uspijeva ta kombinacija tehnika ali naravno da skulptura ima primat u odnosu na slikarstvo.

6. Šta je to što je najzahtijevnije pri izradi skulpture?

Da bi ocijenili šta je to što je najzahtjevnije kod izrade skulpture treba imati na umu da u dobroj mjeri odgovor na ovo pitanje odrđuje tema i materijal u kojem se izvodi skulptura. Svjedoci smo pretrpanosti modernih muzeja različitim oblicima i formama koji su dobili na značaju samo zbog jakog marketinga ali stvarni kvalitet ne postoji, riječ je o formama za koje zaista nije potrebno biti skulptor jer jedini napor koji je uložen u njihov nastanak jeste fizički.

7.Prošle godine ste u galeriji “Preporod” imali samostalnu izložbu?

Da. prošle godine sam izlagao u galeriji Preporod i to je bila izložba magistarskog rada, dakle skulptura-reljefa. Riječ je naime o temi koja zadovoljava moju potrebu i za crtežom i za skulpturom u isto vrijeme dakle crtež koji je zaustavljen i radjanje skulpture u reljefu te njeno naslućivanje u konačnom obliku slobodnom u prostoru.

8.Ove godine na slikarskom platnu ste predstavili ženu u sevdahu, o čemu je riječ?

Žena u sevdahu je izložba koja je nastala kao jedan izraz koji je doživljaj sevdaha-sevdalinke pretočen u likovnu formu,u ovom slučaju riječ je o crtežima, slikama i reljefima. Žena kao tema, kojoj se umjetnici često vraćaju ili čak posvete svoj cijeli životni opus, i mene je zaintrigirala na način da sam slušajući sevdalinku osjetio potrebu I pokušao da detalje koje sam vidio slušajući stavim u ram. Mislim da sam uspio.

9.To nije prvi put da u svojim djelima govorite o ženama, zar ne?

Pa smatram da je žena, koja je opisana kao muza, i stvorenje koje može samo Bog da stvori u tako lijepom obliku logičan izbor u umjetnosti  bilo da je riječ o trenutnom ili trajnom nadahnuću. Sam epitet majke I majčinstva je dovoljan razlog da čitav svoj umjetnički rad posvetite ženi.

10. Angažirani ste u J.U. Mjedenica gdje radite s djecom s poteškoćama u razvoju, koliko Vas ta djeca nadahnjuju u radu?

Da već izvjestan period radim u zavodu “Mjedenica” sa djecom sa poteškoćama u razvoju. To je izuzetno iskustvo Iako u početku nisam znao da li ću moći odgovoriti zahtjevima i sl. Uz njih više učite vi nego što oni od vas dobiju. Ta djeca su satkana od čistih emocija i ta iskrenost I borba za životom i željom za ljubavlju čovjeka svede na mjeru pa se zapitate koliko mi zaista treba stvari u životu još da bi bio sretan. Družite se sa njima i dobit ćete odgovore na mnoga pitanja.

11.Kako se u slobodno vrijeme najradije opuštate, gdje crpite energiju za nove poduhvate?

Jedna od stvari koje volim jeste i odlazak u prirodu, to me ispunjava jer osjetim da se vraćam korijenu ljudskosti na koju smo nažalost zaboravili u popriličnoj mjeri.

Pratite nas na FB Page: https://www.facebook.com/kornerstar/

Svidio vam se tekst?
Podijelite ga s prijateljima!

Fudbalska zvijezda koju svi vole, Asmir Begović za Kornerstar Magazine otkriva kako profesionalan sport nije nimalo glamurozan niti lagan, pričao nam je  o svojim korijenima, Trebinju, velikom broju ženskih obožavateljica te o svojoj porodici koja mu je glavni pokretač. 

RAZGOVARAO: Adi Hodžić

Nažalost ne idem puno u Trebinje, što je velika šteta. Imam jos familije dole tako da bih volio uskoro ponovo da odem dole  i da vidim svoje prijatelje i porodicu. Zbog puno obaveza, nije lagano se organizovati i odvojiti vrijeme. Ali, Trebinje je baš super i fin grad,  bio sam prije četiri godine prošli put, uvijek se iznova veselim kada idem dole.

 2. Kada se rodila ljubav prema fudbalu?

Ljubav prema fudbalu se rodila od samog rođenja, otkako znam za sebe volim fudbal.Poceo sam da igram fudbal u klubu sa pet godina i odmah sam bio na golu tako da u tim trenutcima nije nista drugo za mene postojalo.Jedino me je to ispunjavalo u potpunosti.

3. Jesi li prvo igrao fudbal pa onda stao na gol ili si odmah znao da je odbrana mreže tvoja pozicija?

Odmah sam stao na gol. Moj otac je bio golman tako da je bilo u genima da odma idem na gol.On je taj koji me je zainteresovao za tu poziciju i bilo je prirodno da ja nastavim putem na kojem je on stao.

4. Profesionalnu karijeru si počeo 2005. godine u Engleskoj.Je li ti bilo naporno kao vrlo mladom dečku podnijeti sve obaveze koje  profesionalni sport nosi?

Profesionalnu karijeru sam počeo 2005 u engleskoj sa Portsmouth, kada sam imao 18 godina. Tada sam podpisao prvi profesionalni ugovor. To prije je bilo sve za mlade ekipe.

U Engleskoj sam vec od 2003. Meni nije bilo lahko pošto sam ovdje bio sam i to može biti teško, ali uvijek sam imao fudbal sto je najbitnije za mene.

5. 2010. godine potpisuješ ugovor za engleski Stoke City, kako si se snašao inače u Engleskoj ligi?

Prelaz u Stoke je velika stvar bila za mene. Vec sam bio šest i pol godina u Engleskoj ali ipak je bila velika promjena za mene i za moju familiju. Super smo se snašli ovdje, svi ljudi su bili super prema nama tako da nam je bilo lakše i sad se fino osjećamo ovdje.

6. Koje su to vrline a šta mane engleskog fudbala?

U Engleskom fudbalu ima uvijek puno konkurencije, mnogo klubova, tako da se uvijek mora puno raditi na sebi i popravljati svoju igru kako biste se uspjeli izboriti za što bolju poziciju i bili na tronu, za to treba puno truda, rada i odricanja.

7. Golman si naše reprezentacije, koliko je teže braniti na utakmici za svoju zemlju u odnosu na neki klub?

Za reprezentaciju te cijela zemlja gleda i sigurno da ima više pritiska. Ali kada je situacija dobra onda se i bolje osjećaš kada se igra za reprezentaciju. Uspjesi i rezultati više znače. Kada braniš boje svoje zemlje onda sigurno da više igraš srcem.

8. Kakva je atmosfera u reprezentaciji, s kim se najviše družiš od igrača?

Atmosfera u našoj ekipi je uvijek super. Baš se radujem kada se vidim sa svojim kolegima i drugim igračima. Haris Medunjanin je moj cimer tako smo mi zajedno najviše.

9. Je li imaš neki poseban ritual pred izlazak na teren?

Bas nemam nekih rituala. Volim samo da mislim na utakmicu i ništa drugo.

10. Kao profesionalni sportista živiš disciplinovan i organizovan život.Kako se opuštaš?

Najbolje se opuštam kad sam kuci s familijom. Volim da budem kući sto više mogu pošto mi puno putujemo, tako kad sam kući volim da idem u kino sa suprogom ili se igrati sa kćerkicom.

13. .Koliko ti podrška porodice znači?

Puno mi znači naravno. Ako to fali onda se ne osjećam dobro.Svaki profesionalni sportista zaista mora imati jednu takvu podršku inače teško je ako Vam privatni život nije sređen i kako treba, vrlo lako se odrazi i na sportsku karijeru.

14. Tvoj otac bio je golman za FK Leotar, koliko ti je on usadio ljubav prema poslu kojem se danas baviš?

Moj otac je jedan od mojih heroja u životu. Znam koliko su moji roditelji za mene dali i uvijek mi pomagali sta mi je god trebalo.

 15.Je li te on često kritikuje i daje savjete poslije utakmice?

 Pa kritikuje po nekad, kad nesto trebam popraviti on mi kaže, i to mi treba. Tako se najbolje uči i tako ćemo najbolje i popraviti i dalje nastaviti u mnogo boljem izdanju.

16.Imaš veliki broj ženskih fanova u našoj zemlji, koliko ti to imponuje?

 Smijeh, to je fino čuti. Drago mi je da me vole. Ja ne mislim puno o tome i samo hoću da se ponašam kako treba i dati svakome respekt. Mislim da naravno ljudi koji nas prati, navijači zaslužuju.

Foto: Privatna arhiva

Svidio vam se tekst?
Podijelite ga s prijateljima!

Diplomirala je na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, i to kao student generacije, zbog čega je nagrađena sa Zlatnom značkom Rektora. Iako jedna od najboljih studentica u historiji ove obrazovne ustanove, velika želja Sanje Ilhane Obralić da ostane raditi na Fakultetu nije se ostvarila. To je nije pokolebalo, već potpuno posvećena poslu koji voli i najbolje radi odlučuje otvoriti vlastitu ordinaciju u rodnom Maglaju i za kratko vrijeme postaje „omiljena zubarka“ u gradu.

„Ne postoji drugi posao kojim bih se bavila, ma koliko puta se mogla roditi. Raditi ovaj posao u malom mjestu, ne znači biti samo doktor, već i psiholog, ispovjednik, prijatelj, umjetnik, inžinjer, pripovjedač, pa pomalo i glumac. Ne znam nijedan drugi posao koji to traži od vas?!? Činjenica je da stoprocentno davanje sebe ovom poslu nosi mogućnost zasićenja, ali postoje te pozitivne energije koje pacijenti donesu sa sobom, pa se sve to kompenzira. Tu su mali i veliki osmjesi koji su neka vrsta potvrde da je to najbolji posao na svijetu“, kazala je Sanja za Kornerstar Magazine i objasnila zbog čega je odabrala upravo ovaj poziv.

„Stomatologija je jedina grana medicine gdje ste u mogućnosti, da za kratko vrijeme, pacijenta koji vam u ordinaciju ulazi sa bolom otpustite sa osmijehom. Strah od stomatologa je na prvom mjestu na ljestvici, a svojim pristupom ste u mogućnosti mijenjati standarde, otkloniti neprijatelja zvanog strah, pridobiti povjerenje pacijenta, i to je savršena nagrada i potvrda da ste odabrali pravi poziv za sebe.“

Poput mnogih mladih u našoj zemlji i ona je razmišljala o odlasku u inostranstvo. Bila je u Ambasadi Njemačke na razgovoru za odlazak, ali kada je prikupila sve informacije „stala je na loptu“. Učinila je nešto što je na granici hrabrosti i ludosti, te se odlučila za pokretanje vlastite privatne prakse.

„Vođena mišlju da Maglaj i BiH zaslužuju nas, da smo možda neophodna poticajna snaga koja će svoje obrazovanje, ideje i kreativnost znati materijalizirati i ovdje, odlučila sam ostati. Možda smo upravo mi ti, koji će iz ove lude tranzicije biti natjerani da ispišu nove redove na stranici sistema. I dalje vjerujem da vrijedi ostati i boriti se, kako sa sobom tako i sa sistemom. Ali ako znate raditi, ako ste poduzetni, niko i ništa, osim vas samih, vam ne stoji na putu. Nigdje u svijetu, pa ni u BiH.“ zaključila je Sanja.

Za Kornerstar ističe kako joj je primarna želja bila zapošljavanje na fakultetu, ali je ta nemogućnost nije obeshrabrila već naprotiv načinila jačom i odlučnijom da uprkos trnovitom putu razbije svaku prepreku na putu do uspjeha.

„Osim, posla u ordinaciji, privodim kraju specijalizaciju iz oralne hirurgije i implantologije. U sklopu toga, bila sam u prilici, zahvaljujući svojoj mentorici, raditi i sa studentima, i tako ‘okusiti’ i taj dio priče. Svaki mogući trenutak koristim za edukaciju i usavršavanje“, dodala je ova uspješna stomatologinja.

Radeći sa studentima bio joj je poseban užitak i zadovoljstvo prenositi znanje.

„Nesebično je dijelila svoje znanje studentima, svojim profesionalnim znanjem i vještinama je meni, a vjerujem i drugim studentima jako puno pomogla u savladavanju vještina, koje su vezane za studij stomatologije, posebno iz domena oralne hirurgije. Svojim prijatnim nastupom nas je uspjela vezati, te stvoriti timski rad, kada je to bilo neophodno. Također, želio bih se zahvaliti dr. Sanji Obralić, zbog toga jer nam je dala slobodu da joj se obratimo i nakon završetka našeg univerzitetskog druženja.“ rekao nam je student pete godine stomatologije Benjamin Tokalić.

Za kraj ovog kratkog razgovora Sanja nam je govorila o najmlađim pacijentima, ali i prenijela poruku svim mladim ljudima.

„Imam malu grupu djevojčica s kojima se u ordinaciji družim još od perioda vrtića. Sad su male školarke, a njihovi roditelji su mi prenijeli da kad porastu, žele biti ‘teta Sanja’. To je ogromna odgovornost i neizmjerno zadovoljstvo. Osloboditi nekoga straha, dobiti nakon intervencije topli dječiji zagrljaj i pridobiti pacijenta za cijeli život su neizmjerno velika zadovoljstva koja su dio svakodnevnice moje ordinacije. Ujedno to je inspiracija i motivacija da i dalje pružam svoj maksimum. Mladim ljudima bih poručila da budu strpljivi, da se obrazuju i teže kontinuitetu. Budite pozitivno drugačiji, unikatni!“

FOTO: Privatna arhiva