Početak mog puta u umjetnosti na samoj kapiji je bio čudan jer sam zamrzio skulpturu i nisam želio da se bavim sa njom ali svaki početak je težak.

Razgovarao: ADI HODŽIĆ

Talentovani i uspješni akademski skulptor Adis Lukač nagradom za izvedbu spomenika Kralja I Kotromanića isprofilirao se u značajno ime kada je riječ o skulpturi u Bosni i Hercegovini koja mu je odredila put. Ovaj mladi umjetnik samo za Kornerstar Magazine otkriva kako se zainteresovao za skulpturu, šta je to najteže u takvoj vrsti posla, koje tehnike u svom radu preferira te šta je to najzahtjevnije pri izradi jedne skulpture.

1.Za početak, zašto ste odabrali baš skulpturu kao način izražaja svoje umjetnosti?  

Ja ne vjerujem u slučajnost i mislim da su se stvari u meni i u skulpturi kao vidu umjetnosti prepoznale i odlučile sjediniti u jedno. Početak mog puta u umjetnosti na samoj kapiji je bio čudan jer sam zamrzio skulpturu i nisam želio da se bavim sa njom ali svaki početak je težak. Da bi ispunili posudu morate je isprazniti, valjda je to bio čin moje inicijacije i sa ove tačke gledišta drago mi je što je ispalo tako.

2.Na neki nači skulptura je odabrala Vas?

Zbog mog kategoričnog odbijanja na početku da se bavim skulpturom, skulptura je uzela stvar u svoje ruke i mene odabrala i polako navodila i otkrivala svu svoju ljepotu i snagu a u isto vrijeme i dar koji  sam nosio u sebi. Stajati pred svim umjetničkim djelima koji krase istoriju čovječanstva je kao da čitate knjigu koja je zbir rečenica svih velikih pisaca i u jednom trenutku prepoznate dio sebe u toj temi, nastavak možete zaključiti sami.

3.Prije nekoliko godina dobili ste značajnu nagradu za izvedbu spomenika Kralja I Kotromanića u Tuzli?

Spomenik prvom bosanskom kralju Tvrtku I Kotromaniću je djelo koje je obilježilo definitivno moj put umjetničkog djelovanja i otvorilo nove horizonte koje tek treba da osvajam. Veoma sam ponosan na taj rad iz više razloga a jedan od njih je taj što sam savladao jedan izuzetno velik zadatak i opravdao očekivanja kako drugih tako i sebe.

4.Je li to bio prelomni trenutak u Vašoj karijeri?

Definitivno je prelomni trenutak u mojoj karijeri i odredio je mnoge stvari za ubuduće. Kao da dobijete vjetar u leđa radujući se svakom novom izazovu mnogo sigurniji i jači.

5.Koje tehnike preferirate pri radu?

Ja svoje skulpture izvodim u klasičnim medijima kao što su:kamen, drvo, gips, bronza i razne kombinovane tehnike. Jako je bitno spoznati karakteristike materijala i njegove mogućnosti kako bi adekvatno ispoštovali sve faze tehnološkog procesa u toku rada na jednoj skulpturi. Moram reći da u zadnjih nekoliko godina paralelno slikam, pa i izložbe koje pravim su najčešće kombinacija crteža, slika i skulptura. Raduje me što mi uspijeva ta kombinacija tehnika ali naravno da skulptura ima primat u odnosu na slikarstvo.

6. Šta je to što je najzahtijevnije pri izradi skulpture?

Da bi ocijenili šta je to što je najzahtjevnije kod izrade skulpture treba imati na umu da u dobroj mjeri odgovor na ovo pitanje odrđuje tema i materijal u kojem se izvodi skulptura. Svjedoci smo pretrpanosti modernih muzeja različitim oblicima i formama koji su dobili na značaju samo zbog jakog marketinga ali stvarni kvalitet ne postoji, riječ je o formama za koje zaista nije potrebno biti skulptor jer jedini napor koji je uložen u njihov nastanak jeste fizički.

7.Prošle godine ste u galeriji “Preporod” imali samostalnu izložbu?

Da. prošle godine sam izlagao u galeriji Preporod i to je bila izložba magistarskog rada, dakle skulptura-reljefa. Riječ je naime o temi koja zadovoljava moju potrebu i za crtežom i za skulpturom u isto vrijeme dakle crtež koji je zaustavljen i radjanje skulpture u reljefu te njeno naslućivanje u konačnom obliku slobodnom u prostoru.

8.Ove godine na slikarskom platnu ste predstavili ženu u sevdahu, o čemu je riječ?

Žena u sevdahu je izložba koja je nastala kao jedan izraz koji je doživljaj sevdaha-sevdalinke pretočen u likovnu formu,u ovom slučaju riječ je o crtežima, slikama i reljefima. Žena kao tema, kojoj se umjetnici često vraćaju ili čak posvete svoj cijeli životni opus, i mene je zaintrigirala na način da sam slušajući sevdalinku osjetio potrebu I pokušao da detalje koje sam vidio slušajući stavim u ram. Mislim da sam uspio.

9.To nije prvi put da u svojim djelima govorite o ženama, zar ne?

Pa smatram da je žena, koja je opisana kao muza, i stvorenje koje može samo Bog da stvori u tako lijepom obliku logičan izbor u umjetnosti  bilo da je riječ o trenutnom ili trajnom nadahnuću. Sam epitet majke I majčinstva je dovoljan razlog da čitav svoj umjetnički rad posvetite ženi.

10. Angažirani ste u J.U. Mjedenica gdje radite s djecom s poteškoćama u razvoju, koliko Vas ta djeca nadahnjuju u radu?

Da već izvjestan period radim u zavodu “Mjedenica” sa djecom sa poteškoćama u razvoju. To je izuzetno iskustvo Iako u početku nisam znao da li ću moći odgovoriti zahtjevima i sl. Uz njih više učite vi nego što oni od vas dobiju. Ta djeca su satkana od čistih emocija i ta iskrenost I borba za životom i željom za ljubavlju čovjeka svede na mjeru pa se zapitate koliko mi zaista treba stvari u životu još da bi bio sretan. Družite se sa njima i dobit ćete odgovore na mnoga pitanja.

11.Kako se u slobodno vrijeme najradije opuštate, gdje crpite energiju za nove poduhvate?

Jedna od stvari koje volim jeste i odlazak u prirodu, to me ispunjava jer osjetim da se vraćam korijenu ljudskosti na koju smo nažalost zaboravili u popriličnoj mjeri.

Pratite nas na FB Page: https://www.facebook.com/kornerstar/

Svidio vam se tekst?
Podijelite ga s prijateljima!