Ivana Milosavljević: Djeca su mi najdraža publika

Glumica Ivana Milosavljević je  već za vrijeme studija, kroz rad na sebi i angažiranjem u različitim pozorišnim predstavama, se zainteresirala za oblast lutkarstva te s kolegom Enverom Hasićem, nakon završetka Glume, osnovala Lutkarski teatar ‘’Sale’’ Tuzla. Već deset godina animiraju najmlađe s ciljem da zavole lutkarstvo, samim tim i pozorište, da razvijaju osobne kompetencije, vrednuju sebe i druge, grade svoje moralna načela. Za Kornerstar Magazine otkriva kako se zainteresovala za glumu, akademiji, kolegama ali i projektima u kojima je trenutno možemo gledati na daskama.

RAZGOVARAO: Adi Hodžić

Čini mi se da sam studirajući otkrila slojeve svoje glumačke ličnosti kojih nisam bila svjesna, a koji su na podsvjesnom nivou bili tu. Upoznala sam i svoje mane i prednosti. Čovjek jesi ili nisi, a glumačku ličnost tek je trebalo izgraditi i pomaći granice u svemu. Taj drugi proces traje do kraja života.

1.Kako ste se zainteresovali za glumu?

Glumom se nisam bavila sve dok nisam upisala Akademiju dramskih umjetnosti u Tuzli. No oduvijek sam imala možda i viška energije tako da je i logično bilo baviti se ovom profesijom.

2.Mnogim glumcima je prijemni ispit nešto čega se sjećaju cijeli život, kako je izgledao vaš, jeste upali iz prve?

Moram priznati da je za mene sve to na početku bilo nešto novo. Na prijemni sam otišla iz znatiželje ne znajući koliko su se drugi trudili upisati iz nekoliko puta ovaj studij. Na scenu sam stala po prvi put i obzirom da je u publici bio mrak, a napolju dan, rekla sam ‘’Dobro veče’’ na što su se svi nasmijali. Poslije toga sam govorila monolog Antigone, a to se valjda ‘’nije trebalo jer antika se sprema na trećoj godini’’. Sjećam se da sam u momentu zaboravila tekst i da sam samo nastavila dalje svojim riječima taj monolog kao da to tako treba biti. Kada su mi poslije rekli da sam ušla u uži krug ja sam se iznenadila jer nisam ni znala da prijemni traje četiri dana. Poslije na Akademiji je bilo i pomalo zastrašujuće jer su moje nove starije kolege već dugo se amaterski bavili glumom pa je tu naravno bila razlika među nama.

3.Šta  najviše pamtite iz doba studiranja, koliko vas je akademija oblikovala kao čovjeka i glumicu?

Mislim da nijedan drugi studij, osim možda psihologije, ne daje mogućnost da čovjek upozna samog sebe. Čini mi se da sam studirajući otkrila slojeve svoje glumačke ličnosti kojih nisam bila svjesna, a koji su na podsvjesnom nivou bili tu. Upoznala sam i svoje mane i prednosti. Čovjek jesi ili nisi, a glumačku ličnost tek je trebalo izgraditi i pomaći granice u svemu. Taj drugi proces traje do kraja života.

4.Jeste imali glumačke uzore, čemu ste više okrenuti filmu ili pozorištu?

Iako nisam imala iskustva na filmskom platnu, moj glumački uzor je bila oduvijek i još uvijek jest Nikol Kidman. Ta glumica me konstantno oduševljava svojim različitim glumačkim kreacijama, mogućnošću transformacije. Osobno preferiram pozorište, naročito za djecu i mlade. Djeca su mi najdraža publika.

5.Negdje sam pročitao da je jedino teže od glumca biti glumica, iz vaseg iskustva kako je to biti glumica  u našoj zemlji?

Tu ste u pravu.U gotovo svim dramskim tekstovima uvijek ima više muških uloga nego ženskih. Stoga i jest konkurencija velika. Nisam kompetentna tvrditi kako je biti glumica u cjelokupnoj našoj zemlji, jer ne znam kako je u drugim gradovima, ali znam iz osobnog iskustva da su politika i podobni preuzeli na sebe da određuju ko je dobar a ko nije. Samim tim to može ugroziti glumačku karijeru. Kada ljudi dođu do određenih pozicija koriste se svim sredstvima, ako im nisi po volji, kako bi te uništili te toliko puta ponavljaju sopstvenu laž da na kraju počnu i vjerovati u nju.U tome svemu pronađu i kritičnu masu ljudi koji će podržati njihove stavove jer se upravo ti ljudi plaše tih vlastodržaca, i brinu za svoju budućnost te će reći ‘’sve što treba’’. Protiv toga ti ne možeš.  Stoga je vrlo važan ostati priseban i jednostavno raditi.

6.Šta smatrate svojim najvećim uspjehom?

Oprost.

7.Koji su to trenutno projekti koje radite?

U saradnji Teatra kabare Tuzla, Matice hrvatske i Studentske sceni pri ADU Tuzla nastala je monodrama ‘’Bosanska kraljica’’ cijenjene autorice Marice Petrović čija premijera se realizirala u septembru 2016. Godine.  Pored istorijskog traga o kraljici Kosači ova predstava nudi spoznaju o bogatstvu, plodnosti Bosne, postojanja kraljevstva i vrijednosti bosanskohercegovačkog naroda te poziva na djelovanje u sadašnjosti i budućnosti radi boljeg života i suživota svih naroda na području BiH.

FOTO: Darko Zabus

Advertisements