Adi Hodžić: Živite svoje ideale

Najveća ironija je pričati o sreći, duhovnosti, važnosti pomaganja među ljudima, a ne živjeti tu ideju. Po lošem starom običaju ne odgovoriti zahvalom na kompilment, ne udjeliti osmijeh starcu što prosi, ne pitati staru komšinicu kako je, treba li joj pomoći. Ako nemate vrata na koja možete pokucati u svako doba noći onda ne znate šta je sreća. A kako ćete ih vi imati pitate se, pa za početak budite vi nekome otvorena vrata. Ne možete zatvorenog srca kucati na vrata otvorenog srca. Onda kada na djelu ne pokazujete izgovorene riječi, tada sva demagogija pada u vodu.

Pojedini ljudi za vrijeme poplava koje su ih zadesile u čitavoj regiji noć prije su molili uz svijeće bez struje da se voda povuče a onda već sutra kada im je molitva uslišena tukli se s komšijama za hranu. Džaba svi mogući Andrićevi Znakovi pored puta i stotinu poplava, neki se nikada ne mijenjaju ostajući prikovani tako u carstvu svog ega.
Ljubav, dobročinstvo i milost se teško skrivaju u očima onih u kojima toga obilato ne fali, zato dopustite drugima neka ih vide.

Ne plašite se biti dobri robujući strahu kako će to druga strana protumačiti te šta ćete ako vas odbije. Pa šta? I ako vas odbije, vi se okrenite s osmijehom na licu znajući da ste ispunuli svoju misiju. Ali šta ako Vam kaže: Bože, koliko ovo dugo čekam?

Dakle, ako ne živite dobročinstvo onda o njemu bolje ne pričajte. Ako na izljev ljubavi i podrške ostajete nijemi, ako nemoćna osoba stepenicama mokra gura cekere pored vas dok vi sa slušalicama u ušima nadobudno prolazite, bolje da se sakrijete i šutite, čekajući vrijeme vlastite spoznaje, jer očigledno niste dorasli grani humanosti, života i njegovog smisla.

 

                      “Sreća koju tražimo izmiče nam; sreća koju pružamo vraća nam se”

Izvor: https://adi.art.blog/