Ona je osoba s kojom sam zajedno otkrivao novinarstvo. Već na prvoj godini fakulteta se vidjelo da dijelimo istu strast prema istom. Ta pasija je toliko daleko išla da smo poslije predavanja glumili da dajemo jedno drugom izjave poput dvoje entuzijastične djece.  Azra je osoba velikog srca, prijateljica s kojom i kad se ne vidite dugo, kada zapuše težak vjetar ona je tu. Emocije su njena vodilja. Danas je uspješna poslovna žena i majka koja se naučila da u život pušta samo iskrena srca, pa kao princeza vireći kroz ključaonu uz prigušen osmijeh vidi koga će da pusti unutra. Samo za Kornerstar govori o svojim počecima, radiju kao svojoj bezuvjetnoj ljubavi, novinarstvu, te onoj glavnoj  ulozi s kojom se budi i kreće na počinak ulozi majke.

RAZGOVARAO: Adi Hodžić

1.Kako si se zainteresovala za novinarstvo?

Kao mala uvijek sam maštala da budem na televiziji, da pjevam ili da budem voditeljica. Jedna tetka mi je dala nadimak „spikerica“, kao da je predvidjela čime ću se baviti, no ozbiljnija zainteresiranost došla je poslije srednje škole, kada je došlo vrijeme da se upiše fakultet. Već na fakultetu sam se odmah opredijelila za radio, a snovi od televizije su potpuno nestali.

2. Radio je oduvijek bio tvoja velika ljubav, zar ne?

Ustvari, u djetinjstvu sam bila više vezana za televiziju, a danas je zaobilazim u širokom luku.:) barem poslovno, a radio je posebna ljubav. Svih ovih godina vidjela sam se isključivo na radiju i nisam odustajala od tih snova. Sada iz ove perspektive, nekoliko godina iskustva na različitim radijskim stanicama, mogu reći da smo radio i ja izgradili jednu neraskidivu vezu.

3. Trenutno si urednica i voditeljica veoma slušane emisije „Moje drugo ja“ na Radio Kalman, koliko je zahtijevno realizirati jedan takav projekat?

Ne znam još koliko je emisija slušana, vrijeme će pokazati.  Velika je odgovornost po prvi put uređivati i voditi emisiju u kojoj prekoputa mene sjede značajna imena iz naše zemlje. U suštini sama priprema emisije i dogovaranje gostiju je veliki izazov u kome ima i dosta stresa, da se ne lažemo, jer ljudi su različiti. Susrećem se sa veoma prijatnim do krajnje neodgovornim osobama, no to je sastavni dio ovog posla. U suštini najljepši dio je kad gost/gošća dođe u studio i kad krene razgovor. Tada više nema ni stresa ni treme.

4. Kroz emisiju su prodefilovale mnoge značajne ličnosti, kojeg sagovornika bi posebno izvdvojila i zašto?

Svi gosti su kao moja djeca..:) Ne bih nikoga imenovala, ali mogu kazati da su mi najdraži gosti/gošće oni/one koje dogovorim dok kažem keks. Moram dodati da su svi (do sada) kada dođu u studio prijatni i komunikativni. Ono što mi je posebno drago, jeste to da sam mnoge od njih kao djevojčica gledala na TV-u, a danas imam tu čast da ih ugostim i otkrijem ono što drugi možda nisu znali ranije o njima.

5. U medijima je sve manje ljudi koji imaju kredibilitet i kojima recipijenti vjeruju, zašto je to tako?

Svaka roba ima kupca, pa tako i mediji svoju publiku. Ježim se od dežurnih „kritičara“, posebno kada su u pitanju printani mediji. Svi smo najpametniji, a u suštini ne znamo ništa. O kolegama sve najbolje i neka svako radi kako misli da je najbolje. Cijenim svaki rad i trud, jer znam koliko je živaca, vremena i ljubavi u isti uloženo. Eh, sad ko će šta da čita, gleda, sluša..stvar je ličnog izbora.

6. Smatraš li da i voditelji zabavnih emisija naročito na tv formatu moraju biti obrazovani i vrsni profesionalci a ne samo lijepi?

Koji god da posao obavljate prije svega potreban je talenat za isti, a ljepota je samo dodatni plus koji može da vam pomogne. No, ljepota ispred znanja nikada, jer ona je prolazna, znanje ostaje.

7. I za kraj, kako se najradije opuštaš nakon napornog dana?

Uz sina Allija se najbolje odmaram. Ne postoji nijedan umor koji on ne može izliječiti. Istina, on je dosta hiperaktivan, dvogodišnjak koji traži svoje, sve je podređeno njemu, no bez bez obzira na silne obaveze oko njega, on mi dođe i kao relaksacija, jer tu emociju treba doživjeti, nikako opisivati.

Razgovarao: Adi Hodžić  Foto: Ajnur Dikedžić

Mladi i uspješni kajakaš Sanjin Šabanović ove godine je učestvovao na Olimpijskim nadama u Češkoj, ovaj mladi sportaš i državni prvak u nekoliko kategorija samo za KORNERSTAR MAGAZINE priča o svojim počecima, treninzima, svojoj podršci te svojim najvećim uspjesima koji su tek zalet u ono što ga tek čeka na sportskom putu. Upoznajte ga.

1.Kako si se zainteresovao za sport?  Otac  je član upravnog odbora KKK “Maglaj” pa me on upoznao sa samim sportom i predložio mi da počnem trenirati.

2. Je li ti se kajak na prvu dopao? Prvo se moj brat upisao na kajak i svaki dan mi govorio kako mu je dobro i kako je atmosfera u klubu odlična pa sam i ja odlučio da probam i ispostavilo se kao dobra odluka.

3. Koliko su naporni treninzi? Početkom sezone treninzi i nisu previše naporni ali kako vrijeme prolazi i kako se državno prvenstvo približava treninzi postaju sve naporniji, ali svaka kapljica znoja se na kraju isplati

4. Kako izgledaju u zimskim uvjetima? Uvjeti nisu idealni ni ljeti a kamoli zimi pa smo primorani da zimski period provedemo u teretani i na trcanju da ne bi u potpunosti ispali iz forme.

5.Ko ti je najveća podrška? Ja svoju podršku imam u svojoj porodici, bratu, klubskim kolegama, treneru i prijateljima i bez svih njih ništa od ovoga što sam do sada uspio ne bi bilo moguće.

6. Koliko je važna psiha u profesionalnom sportu? Psiha je jedan od najvažnijih faktora u svakom sportu jer ako se ne sredite psihički sva fizička sprema vam pada u vodu što znam iz iskustva.

7. Tvoj najveći dosadašnji uspjeh te imaš li uzora? Smatram da je moj najveći uspjeh odlazak na Olimpijske nade u Češku ove godine te titula državnog prvaka u k1 na 500m za juniore i u k2 sa Muamerom Karabegovićem na 200m za seniore.
Što se tiče uzora ne postoji određena osoba koju ja vidim kao svog uzora jednostavno se trudim da svaki dan budem bolji nego sto sam bio jučer i da obradujem sve ljude koji vjeruju u mene.