Ona je osoba s kojom sam zajedno otkrivao novinarstvo. Već na prvoj godini fakulteta se vidjelo da dijelimo istu strast prema istom. Ta pasija je toliko daleko išla da smo poslije predavanja glumili da dajemo jedno drugom izjave poput dvoje entuzijastične djece. Azra je osoba velikog srca, prijateljica s kojom i kad se ne vidite dugo, kada zapuše težak vjetar ona je tu. Emocije su njena vodilja. Danas je uspješna poslovna žena i majka koja se naučila da u život pušta samo iskrena srca, pa kao princeza vireći kroz ključaonu uz prigušen osmijeh vidi koga će da pusti unutra. Samo za Kornerstar govori o svojim počecima, radiju kao svojoj bezuvjetnoj ljubavi, novinarstvu, te onoj glavnoj ulozi s kojom se budi i kreće na počinak ulozi majke.
RAZGOVARAO: Adi Hodžić
1.Kako si se zainteresovala za novinarstvo?
Kao mala uvijek sam maštala da budem na televiziji, da pjevam ili da budem voditeljica. Jedna tetka mi je dala nadimak „spikerica“, kao da je predvidjela čime ću se baviti, no ozbiljnija zainteresiranost došla je poslije srednje škole, kada je došlo vrijeme da se upiše fakultet. Već na fakultetu sam se odmah opredijelila za radio, a snovi od televizije su potpuno nestali.
- Radio je oduvijek bio tvoja velika ljubav, zar ne?
Ustvari, u djetinjstvu sam bila više vezana za televiziju, a danas je zaobilazim u širokom luku.:) barem poslovno, a radio je posebna ljubav. Svih ovih godina vidjela sam se isključivo na radiju i nisam odustajala od tih snova. Sada iz ove perspektive, nekoliko godina iskustva na različitim radijskim stanicama, mogu reći da smo radio i ja izgradili jednu neraskidivu vezu.
- Trenutno si urednica i voditeljica veoma slušane emisije „Moje drugo ja“ na Radio Kalman, koliko je zahtijevno realizirati jedan takav projekat?
Ne znam još koliko je emisija slušana, vrijeme će pokazati. Velika je odgovornost po prvi put uređivati i voditi emisiju u kojoj prekoputa mene sjede značajna imena iz naše zemlje. U suštini sama priprema emisije i dogovaranje gostiju je veliki izazov u kome ima i dosta stresa, da se ne lažemo, jer ljudi su različiti. Susrećem se sa veoma prijatnim do krajnje neodgovornim osobama, no to je sastavni dio ovog posla. U suštini najljepši dio je kad gost/gošća dođe u studio i kad krene razgovor. Tada više nema ni stresa ni treme.
- Kroz emisiju su prodefilovale mnoge značajne ličnosti, kojeg sagovornika bi posebno izvdvojila i zašto?
Svi gosti su kao moja djeca..:) Ne bih nikoga imenovala, ali mogu kazati da su mi najdraži gosti/gošće oni/one koje dogovorim dok kažem keks. Moram dodati da su svi (do sada) kada dođu u studio prijatni i komunikativni. Ono što mi je posebno drago, jeste to da sam mnoge od njih kao djevojčica gledala na TV-u, a danas imam tu čast da ih ugostim i otkrijem ono što drugi možda nisu znali ranije o njima.
- U medijima je sve manje ljudi koji imaju kredibilitet i kojima recipijenti vjeruju, zašto je to tako?
Svaka roba ima kupca, pa tako i mediji svoju publiku. Ježim se od dežurnih „kritičara“, posebno kada su u pitanju printani mediji. Svi smo najpametniji, a u suštini ne znamo ništa. O kolegama sve najbolje i neka svako radi kako misli da je najbolje. Cijenim svaki rad i trud, jer znam koliko je živaca, vremena i ljubavi u isti uloženo. Eh, sad ko će šta da čita, gleda, sluša..stvar je ličnog izbora.
- Smatraš li da i voditelji zabavnih emisija naročito na tv formatu moraju biti obrazovani i vrsni profesionalci a ne samo lijepi?
Koji god da posao obavljate prije svega potreban je talenat za isti, a ljepota je samo dodatni plus koji može da vam pomogne. No, ljepota ispred znanja nikada, jer ona je prolazna, znanje ostaje.
- I za kraj, kako se najradije opuštaš nakon napornog dana?
Uz sina Allija se najbolje odmaram. Ne postoji nijedan umor koji on ne može izliječiti. Istina, on je dosta hiperaktivan, dvogodišnjak koji traži svoje, sve je podređeno njemu, no bez bez obzira na silne obaveze oko njega, on mi dođe i kao relaksacija, jer tu emociju treba doživjeti, nikako opisivati.
