Ines Mrenica: Visok tiraž ne donosi kvalitet

Ona je  pjegavo dijete jeseni, astrološki žigosano kao škorpion. Ines Mrenica je  majka sina Dilana i kćeri Ane, urednica i producentica BHRT-a, supruga. Dijete pukovnika, rođeno u Bosni, odraslo na moru u prekrasnom Zadru, a koje se nikada nije napilo vode ispred Begove džamije a nekako opet ostalo u Sarajevu. Piše, uređuje, u slobodno vrijeme režira i uživa u nepreglednoj raskoši dramaturgije, koju je 2001. godine završila na ASU u Sarajevu. Tu je i njeno treće dijete, filmska emisija Veliki ekran, autorski projekat koji uređuje i vodi na javnom servisu već pet sezona.

RAZGOVARAO: Adi Hodžić

1.Svijet filma s velikog ekrana ste donijeli na male ekrane, koliko je izazovan bio vaš put?

S obzirom da sam po vokaciji dramaturginja. Rekla bih da sam scenski radnik koji kapacitira najveći studio u BHRT-u i da sam svoj posao iskoristila da taj studio ne banalizujem pitanjima «kako se osjećate u našem studiju?».  Scenske umjetnosti i prekrasan svijet filma s velikog ekrana donijela sam na male ekrane.

  1. Na televizijama je sve manje ljudi koji imaju kredibilitet i kojima gledaoci vjeruju, zašto je to tako?

U narušenom sistemu vrijednosti reality kultura je učinila da svako može biti instant zvijezda i da ne treba ustanoviti da je E jednako mc na kvadrat da biste bili poznati. Na neki način, ljudi se lakše nose sa svojim nesavršenostima kada na ekranu vide spletku, pjevača- amatera, ili da neko ima neki problem koji ga čini manje vrijednim. To djeluje terapijski, jer svoje probleme uglavnom rješavamo upiranjem prsta u tuđe. Neko mudar je smislio trendove današnje televizije i ništa tu nije slučajno. Kapitalizmu ponajviše treba frustriran i pogubljen konzument koji će kupiti ono što vidi u reklamnom bloku između dva programska slota bezvrijednih sadržaja. Vremena se mijenjaju, kao i interes publike. Možda kredibilitet i nije više ono što prosječan gledatelj traži u voditelju.

  1. Smatrate li da bi i u zabavnim emisijama voditelji trebali biti vrsni profesionalci a ne samo lijepi?

Recimo da su Talijani, koji su veliki majstori zabavnih emisija, našli balans u vidu dva mala brbljiva sredovječna mučkarca na sceni u društvu neke prelijepe dame. Televizija je vizuelni medij i ono što se dešava na ekrnau mora biti ugodno oku i stimulativno mozgu. Inače nema potrbe da ulazimo u dnevne sobe desetinama hiljada ljudi. Ako vaše pitanje otvara mogućnost slobodnog odabira, ja sam za varijantu  istodobno lijepih i vrsnih profesionalaca.

4.Možete li nam izdvojiti nekoga ko je u ovom trenutku nezamjenjiv kada je riječ o voditeljskom poslu?

Tu se više radi o emisijima nego o voditeljima. Autorske emisije sa snažnim uredničkim pečatom i šarmom kojeg nosi urednik-voditelj ne može voditi nitko osim onoga koju je te emisije osmislio i uspostavio kao prepoznatljiv  format. A u bla-bla formatima, koji uglavnom dominiraju na malim ekranima, gdje se vodi računa samo o bombardovanju nebitnim informacijama, a vrlo malo se suštinski promišljaju teme, voditelja danas ima kao PR-ova, shopping centara i šalterskih radnika.  Televizije ni o čemu ne pričaju kao o rejtinzima. A znamo da visok tiraž ne nosi kvalitet. I da su tabloidi najtiražniji. Prema tome, talking head može biti svako.

  1. Emisiju Veliki ekran već pet godina uspješno uređujete, koliko se teško opraštate od formata?

Veliki ekran je jedini televijski format kojeg će biti teško napustiti. 5 sezona, ne samo da je uspostavilo određeni ritam rada nego i formiralo određene navike tokom sedmica, mjeseci i godina. Tačno se zna kada se producira, snima, šminka, montira ili odmara. A stare navike teško odumiru.

6.Kako se najradije opuštate?

U svakoj varijanti koja uključuje ležanje na plaži ispred porodične kuće na Visu i buljenje u horizont preko nožnih prstiju. Odrasla sam na moru i na moru se najbojle opuštam. Ronjenje ili dani u kojima ne radim ništa te koje svodim na veliki krevet i filmski klasik.

Advertisements