Ona je pjegavo dijete jeseni, astrološki žigosano kao škorpion. Ines Mrenica je majka sina Dilana i kćeri Ane, urednica i producentica BHRT-a, supruga. Dijete pukovnika, rođeno u Bosni, odraslo na moru u prekrasnom Zadru, a koje se nikada nije napilo vode ispred Begove džamije a nekako opet ostalo u Sarajevu. Piše, uređuje, u slobodno vrijeme režira i uživa u nepreglednoj raskoši dramaturgije, koju je 2001. godine završila na ASU u Sarajevu. Tu je i njeno treće dijete, filmska emisija Veliki ekran, autorski projekat koji uređuje i vodi na javnom servisu već pet sezona.
RAZGOVARAO: Adi Hodžić
1.Svijet filma s velikog ekrana ste donijeli na male ekrane, koliko je izazovan bio vaš put?
S obzirom da sam po vokaciji dramaturginja. Rekla bih da sam scenski radnik koji kapacitira najveći studio u BHRT-u i da sam svoj posao iskoristila da taj studio ne banalizujem pitanjima «kako se osjećate u našem studiju?». Scenske umjetnosti i prekrasan svijet filma s velikog ekrana donijela sam na male ekrane.
- Na televizijama je sve manje ljudi koji imaju kredibilitet i kojima gledaoci vjeruju, zašto je to tako?
U narušenom sistemu vrijednosti reality kultura je učinila da svako može biti instant zvijezda i da ne treba ustanoviti da je E jednako mc na kvadrat da biste bili poznati. Na neki način, ljudi se lakše nose sa svojim nesavršenostima kada na ekranu vide spletku, pjevača- amatera, ili da neko ima neki problem koji ga čini manje vrijednim. To djeluje terapijski, jer svoje probleme uglavnom rješavamo upiranjem prsta u tuđe. Neko mudar je smislio trendove današnje televizije i ništa tu nije slučajno. Kapitalizmu ponajviše treba frustriran i pogubljen konzument koji će kupiti ono što vidi u reklamnom bloku između dva programska slota bezvrijednih sadržaja. Vremena se mijenjaju, kao i interes publike. Možda kredibilitet i nije više ono što prosječan gledatelj traži u voditelju.
- Smatrate li da bi i u zabavnim emisijama voditelji trebali biti vrsni profesionalci a ne samo lijepi?
Recimo da su Talijani, koji su veliki majstori zabavnih emisija, našli balans u vidu dva mala brbljiva sredovječna mučkarca na sceni u društvu neke prelijepe dame. Televizija je vizuelni medij i ono što se dešava na ekrnau mora biti ugodno oku i stimulativno mozgu. Inače nema potrbe da ulazimo u dnevne sobe desetinama hiljada ljudi. Ako vaše pitanje otvara mogućnost slobodnog odabira, ja sam za varijantu istodobno lijepih i vrsnih profesionalaca.
4.Možete li nam izdvojiti nekoga ko je u ovom trenutku nezamjenjiv kada je riječ o voditeljskom poslu?
Tu se više radi o emisijima nego o voditeljima. Autorske emisije sa snažnim uredničkim pečatom i šarmom kojeg nosi urednik-voditelj ne može voditi nitko osim onoga koju je te emisije osmislio i uspostavio kao prepoznatljiv format. A u bla-bla formatima, koji uglavnom dominiraju na malim ekranima, gdje se vodi računa samo o bombardovanju nebitnim informacijama, a vrlo malo se suštinski promišljaju teme, voditelja danas ima kao PR-ova, shopping centara i šalterskih radnika. Televizije ni o čemu ne pričaju kao o rejtinzima. A znamo da visok tiraž ne nosi kvalitet. I da su tabloidi najtiražniji. Prema tome, talking head može biti svako.
- Emisiju Veliki ekran već pet godina uspješno uređujete, koliko se teško opraštate od formata?
Veliki ekran je jedini televijski format kojeg će biti teško napustiti. 5 sezona, ne samo da je uspostavilo određeni ritam rada nego i formiralo određene navike tokom sedmica, mjeseci i godina. Tačno se zna kada se producira, snima, šminka, montira ili odmara. A stare navike teško odumiru.
6.Kako se najradije opuštate?
U svakoj varijanti koja uključuje ležanje na plaži ispred porodične kuće na Visu i buljenje u horizont preko nožnih prstiju. Odrasla sam na moru i na moru se najbojle opuštam. Ronjenje ili dani u kojima ne radim ništa te koje svodim na veliki krevet i filmski klasik.
