“Tako ih je Jehova raspršio odande po svoj zemlji, te su na koncu prestali graditi grad. Zato je dobio ime Babel, jer je ondje Jehova pomiješao jezik sve zemlje” (1. Mojsijeva 11:8, 9)

PRIPREMILA: Bratislava Terzić 

O prevodiocima se rijetko razmišlja kao o živim bićima. Oni su tu poput vazduha, i bez njih se neki događaj ne bi mogao odvijati. Pročitat ćemo nešto prevedeno na naš jezik, a uopšte nećemo razmišljati o tome ko je to preveo.

Prevodioci postoje oduvijek, u početku  je prevodio svako svoju struku, naprimjer,  ljudi koji su se bavili medicinom prevodili su medicinske spise. Mada je se to godinama mijenjalo.

Vodile su se rasprave da li treba  prevoditi „smisao za smisao“ ili „riječ za riječ“

Došlo je se do zaključka da je biti dobar  prevoditelj  jedan od talenata. Te se zaključilo da je „smisao za smisao“ odlika dobrog prevoditelja.

Prvi dokazi o prevođenju kojima raspolažemo vezan je uz pojavu pisma u drevnoj Mezopotamiji oko 3200. godine pr. n.e. kada su se glinene pločice rabile u jednostavne administrativne svrhe;  kao što su vođenje računa o brojevima vreća žita, životinjama itd.

Za bavljenje profesijom prevoditelja, potrebno je najprije savršeno poznavati strani jezik.Treba biti izuzetno obazriv jer prilikom prevođenja raznih brošura, knjiga, priručnika, financijskih izvješća, web stranica te posebno pravnih dokumenata koji imaju svoju terminologiju, samo jedna pogrešno prevedena riječ ili krivo posložena rečenica može u potpunosti promijeniti značenje nekog dokumenta.Kako je to biti prevoditelj i kako izgleda radni dan jednog prevoditelja, govorit će nam o tome tri dame.

 

Prva dama jeste Amina Tahirović, koja se prvobitno prevođenjem bavila poslovno radeći u firmi „DDC Multilingual Services“.  Čije je  bosansko – hercegovačko sjedište u Sarajevu, ali koji rade i u mnogim gradovima svijeta.

Rođena je u Češkoj Republici, u gradu Brno koji je drugi najveći grad odmah poslije Praga. Tamo je  pohađala osnovnu i srednju školu. Češki jezik je, baš kao i bosanski, njen maternji jezik. U tom slučaju se njeno izvrsno znanje češkog jezika podrazumijeva, kako u verbalnom, tako i u pisanom aspektu. U školi je iz češkog imala  petice, dok pojedini Česi su znali dobijati jedinice. Od svih ostalih predmeta tokom školovanja najviše je voljela češki jezik.

Amina smatra da samo ako dobro poznajemo određeni jezik možemo tek tada upoznati orginalnu izvornu kulturu te zemlje.

 

Kako izgleda jedan radni dan prevoditelja?

Jedan radni dan prevoditelja u bosansko – hercegovačkoj firmi u kojoj sam imala mogućnost raditi je podrazumijevao osmočasovno sjedenje ispred dva monitora i prevođenje. Ali moram naglasiti da je atmosfera potpuno opuštena. Uvijek možete ustati od svog stola i protegnuti noge, a možete i komunicirati sa svojim radnim kolegama ukoliko stižete i raditi i pričati. To je za one sa razvijenim multitaskingom (smijeh). Ja sam uvijek koncentrisana na rad i samo rad, i teško se mogu omesti.

Kada ste počeli da prevodite?

Na ovo pitanje teško mogu odgovoriti tačno. Oduvijek sam po potrebi ljudima koji bi mi se obratili prevodila na češki jezik. Uvijek sam bila ‘tu’ ako je kome šta trebalo, bili to prijatelji ili samo poznanici kojima je trebala pomoć u vezi ovog jezika. No rijetkost je da je nekome u BiH potreban češki jezik. Naš narod mnogo više koristi njemački ili engleski jezik.

Ipak, mogu reći da je češki malo više potreban ovdje u Bosni i Hercegovini, nego što je u Češkoj potreban naš jezik. To skoro pa i nikako. Pošto nemam previše radnog iskustva, jer sam ipak još mlada, još uvijek čekam važniji i ozbiljniji posao u svom životu sa poznavanjem ovog jezika.

Šta najviše prevodite?

Ja prevodim sve za što mi se ljudi obrate – od raznih pisama i podnesaka za različite ustanove ili institucije do ljubavnih pisama.

 

Šta se najviše traži za prevođenje?

Generalno bih rekla da su to diplome, rodni listovi, i svi lični dokumenti. Ali to je već posao za certificirane, sudske prevoditelje. Tu spadaju i molbe za posao ili neka preporučena pošta s kojom bi naš čovjek imao problem da shvati ili da napiše.

Da li ste prevodili književnost?

Ne, nažalost nisam imala tu mogućnost. Ali željela bih da se u budućnosti ta moja želja ispuni. Oduvijek me je to privlačilo i bilo mi je zanimljivo zamisliti da radim baš takav posao.

Da li je to dobro plaćen posao?

Pa, generalno govoreći, to može biti jako dobro plaćen posao. Sve zavisi kolike čovjek ima standarde. Za nekoga je određena svota novca puno, a za nekoga malo. U firmi u kojoj sam radila to je solidno plaćeno.

Koje jezike prevodite?

Češki – bosanski, bosanski – češki i engleski – češki.

Na šta bi svijet ličio da nema prevoditelja?

Pretpostavljam da bi morali mnogo masovnije koristiti znakovni jezik, da bi sve bilo u haosu, i da bi geo – politička situacija u svijetu bila prilično napetija.

Da li volite posao prevoditelja?

Otkako sam bila još mala imala sam želju iskoristiti poznavanje ova dva jezika. Iskreno mogu reći da je to nešto što volim i čime se želim u budućnosti baviti.

Najveće zadovoljstvo za prevoditelja je satisfakcija kada pomognete osobi kojoj je ta vaša pomoć potrebna za školovanje ili za kontakt sa prijateljima u drugoj zemlji. Već sam govorila o tome da ovo može biti dobro plaćen posao, ali tu je i to zadovoljstvo kada drugim ljudima na neki način olakšate život.

Druga dama je Lučana Banek  iz Zagreba koja ima  već 24 godine iskustva u profesiji prevoditelja. Isprva je radila u školama stranih jezika – uglavnom podučavajući odrasle, a usput prevodila samo pomalo. Zatim je promijenila školu i započela podučavati isključivo poslovni jezik po tvrtkama, te više i ozbiljnije prevoditi.

Lučana se školovala u inozemstvu, pa je najviše ponuda dobivala za prijevode na engleski i na talijanski – koji su njena skupina jezika.

Jedno vrijeme je radila na Visokoj poslovnoj školi Libertas, a zatim, iz sasvim privatnih razloga, sve se promijenilo.

Naime, rodio joj se sin i umro suprug,  pa je  kao samohrana majka odlučila otvoriti obrt, radi veće fleksibilnosti i potrebe za povećanjem prihoda. Sve manje je radila po školama i sve više prevodila, i prije oko 10 godina u potpunosti se posvetila prevođenju, postala je Sudski tumač za engleski i talijanski jezik.

 Šta najviše prevodite?

Najviše i najduže prevodim za razne naše novine, a zatim tu su razni ovjereni dokumenti, stručni članci itd.

Surađujem s brojnim fakultetima i muzejima za koje prevodim stručne članke na engleski jezik. Prevodila sam i književnost, ali ne često i ne puno, svega nekoliko knjiga. Prijevodi književnosti su nažalost slabo plaćeni, iako je književnost moja velika ljubav.

Koji poslovi prevoditelja su najbolje plaćeni?

Najbolje su plaćeni ovjereni prijevodi, zatim hitni prijevodi i stručna literatura. Cijene su drastično pale nakon recesije 2008./2009. i u mom slučaju nisam ih često više uspjela vratiti na prethodnu razinu. No, tu je važno napomenuti dvije stvari: u Zagrebu, gdje ja radim, ima puno prevoditelja i stoga mnogi spuštaju cijene kako bi privukli klijente. Nažalost, nekim klijentima je najvažnija niska cijena. Tu su potrebne socijalne vještine i visoka emocionalna inteligencija, a i malo sreće, kako bi se izborilo za bolju cijenu. To je loša strana posla, osobito u Hrvatskoj danas, gdje svi žele prijevod u najkraćem mogućem roku i po najnižoj cijeni, a kvaliteta se najčešće ne cijeni u dovoljnoj mjeri.

Šta čini dobrog prevoditelja?

Dobar prevoditelj zasigurno najviše može pridonijeti upoznavanju različitih kultura i nikad ga neće moći zamijeniti nikakvi drugi umjetni oblici prevođenja, pa mislim da tu nema opasnosti.

To je prekrasan posao, za sve one gladne znanja, a ja sam takva bila oduvijek. Uvijek je potrebno što više čitati te proširivati i produbljivati spoznaje i znanje o svim temama koje se prevode. Uvijek postoji još informacija i još izvora. Internet ih je prepun,  ali oprez, ima vrlo nepouzdanih izvora i treba mudro birati. U svakom slučaju, raspoloživost kvalitetnih materijala na internetu znatno olakšava naš posao. Tijekom moje suradnje u novinama, koja još uvijek traje, upoznala sam prije više od 10 godina jednog izvrsnog britanskog lektora koji mi uvijek puno pomaže u radu i rješava sve moje nedoumice. Od njega sam naučila gotovo više nego tijekom cijelog školovanja (iako sam se školovala u međunarodnom college-u i u visoko kvalitetnim školama na stranom jeziku), jer kvalitetan izvorni govornik zna sve male tajne i nijansice u svakoj situaciji.

Treća dama je Aldijana Uzunović  iz Sarajeva koja prevodi na francuski, njemački i engleski jezik.

Aldijana mnogo voli svoj posao, ali uvijek tiho strahuje da li će uspjeti reći ono što je pisac mislio napisati.

Kada ste počeli da prevodite?

Prevoditi sam počela još u srednjoj školi. Sve je to izazovno i lijepo. Imate mogućnost da upoznajete tuđi svijet svojim očima.

Da li ste to radili iz hobija prvobitno, pa se to kasnije proširilo i na ozbiljan posao?

Mislim da je to kao i svaka druga ljubav koju pronađete.

Gdje ste sve radili kao prevoditelj?

Na raznim portalima dok nisam počela upoznavati druge prevoditelje koji su me uveli u taj magični svijet, gdje tuđe riječi pričate svojim stilom.

Šta najviše prevodite?

Romane, vijesti, poeziju, crtice, epiloge…

Da li je to dobro plačen posao?

Iskreno, ne.

Šta čini dobrog prevoditelja?

Stil pisanja, isti približiti čitatelju, razumijevanje i ne biti preopširan.

Prevodioci su dragulji na ovome svijetu. Profesija prevodioca je  dobrodušna, potrebna, krasna, zadivljujuća. Profesija kao izuzetna umjetnost.

Jer dobar prevoditelj pomoći  će u prijevodu stručne literature, uštedit će  vrijeme. Nećete više morati provoditi neprospavane noći pored laptopa. A uz to je  zajamčena kvaliteta i efikasnost.