Mladi i talentovani Admir Kalkan, baletski igrač u ansamblu Narodnog pozorišta u Sarajevu samo za Kornerstar Magazine otkriva kako se zainteresovao za balet, o predrasudama prema njegovom poslu, najznačajnijoj predstavi te aplauzu kojeg može osjetiti i danas.
Kako si se zainteresovao za balet?
Moj prvi susret sa baletom desio se još u vrtiću. Moja, kasnije nastavnica baleta uvažena Brižita Karabašić nam je predavala ples. Ja sam bio nemiran pa su mene izostavljali sa tih časova. Jedan dan sam došao na čas plesa i posmatrao korake koje su moji vršnjaci tada izvodili. Kada me je nastavnica Brižita zamolila da im se priključim, več sam zapamtio cijelu koreografiju. Ples me je istog dana očarao i ta čarolija traje i dan danas.
Muškarci koji se bave baletom na našim prostorima su na udaru predrasuda, kako si ih ti prevazišao?
Predrasude su proizvod neznanja i nerazumijevanja umjetnosti u cjelini. Ja se nisam obazirao na prepreke te vrste ka mom cilju a to je Narodno pozorište u Sarajevu. Bio sam prezauzet za vrijeme moje Osnovne skole, jer sam u tom periodu pohađao i Osnovnu muzičku školu Novo Sarajevo odsjek za flautu, da bi stigao misliti o tome.
Koju predstavu i nastup smatraš najznačajnijom?
Najznačajnija predstava koju sam odigrao do sada je po mom mišljenju predstava neoklasičnog stila, Mare nostrum. U toj predstavi sam se prvi put susreo sa pokretima koji izlaze iz okvira klasičnog baleta.
Možeš li se ovog trena prisjetiti nekog aplauza kojeg možeš osjetit i danas?
Posebne emocije u meni budi aplauz koji sam dobio tokom premijernog izvođenja predstave don Quijote. Tog aplauza se sjetim svaki put kada mi treba motivacija za dalji rad.
Koliko je kondicija važna za jednog baletana, kako ti održavaš svoju?
Kondicija je jedan od najbitnijih segmenata baletske umjetnosti. Balet je vrlo složena umjetnost kod koje je neophodno neprestano ponavljanje određenih pokreta kako bi se oni doveli do savršenstva, a sve u službi što ubjedljivijeg dojma publici. Takav princip rada zahtjeva mnogo kondicije. Ja svoju kondiciju održavam tako što svakodnevno radim vježbe koje čine moje tijelo spremnim za izazove koji ga očekuju u toku jednog radnog dana. Tijelo se navikne na svakodnevni rad te se prilagođava.
Kakvi su ti dalji planovi?
Moji dalji planovi su da svoje znanje proširim i na neku drugu oblast. Planiram završiti fakultet. Isto tako želim da svoju poslovnu karijeru dignem na viši nivo u smislu većeg broja ozbiljnijih uloga u repertoaru Narodnog pozorišta u Sarajevu.
Šta bi trebala posjedovati osoba koja želi poći tvojim stopama?
Osoba koja želi poći mojim stopama treba prije svega da ima jasan cilj gdje želi biti kada odraste, da ima volju koju nikakvi sporedni uticaji kao naprimjer, naveli ste predrasude ne mogu poremetiti i na kraju, najbitnije je da osobu ples čini ispunjenim/ispunjenom.
