Tarik Kamarić rođen je u Gračanici gdje je završio paralelnu osnovnu muzičku školu kao učenik generacije. Trenutno je na razmjeni studenata u Trstu kao student Muzičke akademije u Sarajevu.U toku školovanja je imao brojne nastupe i koncerte širom regije. Ovaj dobitnik prve nagrade na Sarajevo International Guitar Festivalu samo za KORNERSTAR magazine otkriva kako se zainteresovao za gitaru te ko su mu muzički uzori.
- Kako si se zainteresovao za muziku? Moj otac je također muzičar i svira gitaru,tako da sam od malih nogu imao kontakt sa gitarom i nekada bi pustio neku pjesmu ili klasičnu kompoziciju i svirao iako nisam znao nista svirati niti je imalo smisla…
- Zašto baš gitara? Sjećam se da je došla jedna osoba iz muzičke škole u razred i rekla da trenutno primaju učenike u osnovnu školu i da ima mjesta za gitaru i još neke instrumente,istog trenutka sam popričao sa roditeljima i upisao osnovnu muzičku školu.Zašto baš gitara? Mimo toga što sam imao gitare oko sebe u kući,imao sam i CD,gramofonske ploče koje sam slušao i kada sam prvi put čuo dvije kompozicije,možda i najpoznatije za gitaru a to su “Asturias” Isaka Albeniza i “Sjećanje na Alhambru” kompozicija Franciska Tarege ja sam od tog trenutka želio naučiti pomenute kompozicije prije nego što završim osnovnu školu,što sam i uspio.Tako je počelo i nastavilo moje obrazovanje za gitaru i muziku uopšteno.
- Kako izgleda jedan tvoj dan, koliko dnevno vježbaš? Moj dan izgleda tako što obavim sve studentske obaveze kao i svaki drugi student i prije toga,između i nakon obaveza vjezbam gitaru.Gitaru vježbam svaki dan,koliko vježbam zavisi od planova,da li imam koncert,takmičenje ili nastup i programa,da li je zahtjevniji,koliko kompozicija sviram itd.. Uglavnom vježbam najmanje dva sata a ako imam neko takmičenje ili koncert tada sviram i po četiri do pet sati i više.
- Postoji li koncert s kojeg aplauz možeš osjetiti i danas? Ima ih više ali ne bih izdvojio neki posebno.
- Imaš li uzora u svijetu gitare? Ima puno gitarista kojima se divim a pomenuo bih fantastičnog Rovshana Mamedkulieva i Gorana Krivokapića oni nekako ostavljaju najveci dojam.
- Kakvi su ti dalji planovi? Kada završim sa razmjenom studenata onda se vraćam u Sarajevo gdje cu uskoro diplomirati a nakon toga planiram upisati Master studij ali ne bih odgovorio gdje jer još nisam siguran.
- Šta bi trebala posjedovati osoba koja želi krenuti vašim stopama? Trebala bi imati malo dara za ono što žele raditi a najviše i najbitnije volje i želje jer talent ne vrijedi ništa bez rada na njemu.
