Damir Emrić: Balet mi je u krvi od malih nogu

Uspješni bh. baletski igrač Damir Emrić  samo se za Kornerstar Magazine prisjeća se mnogih destinacija u kojima je živio, otkrio nam kako izgleda jedan radni dan u životu profesionalnog plesača te ispričao veoma zanimljivu priču na koji način ga je balet izabrao.

RAZGOVARAO: Adi Hodžić

 Balet je izuzetno naporan, iziskuje fizičku spremnost, osjećaj za muziku, pokret i fleksibilnost. Prirodna građa svakog plesača je veoma bitna ne samo ljubav i  želja .

 1.Odrasli ste u Čapljini, živjeli u Berlinu, a sada živite u San Jose Californiji, kakve uspomene i impresije nosite iz ovih gradova?

Rodio sam se u Čapljini a živio u Počitelju skoro do završetka rata. Moje uspomene na ova dva grada mogao bih da podjelim na lijepe i neprijatne. Razlog ovome je rat, koji se desio na nasim prostorima a ja ga se dobro sjećam. Dolaskom u Berlin 1993 godine kao šestogodišnji dječak sa mnom su došle naravno i moje uspomene na ono sto sam volio a morao da napustim. Nakon pet godina provedenih u Berlinu kao ratne izbjeglice odlučili smo da idemo za Ameriku, konkretno u Kaliforniju. Kad smo napustili Evropu i došli na drugi kontinent, ponovo nešto novo u svakom pogledu ali kada sam ugledao plavo cisto nebo iako je to bio oktobar mjesec to me podsjetilo na moj Počitelj, Neretvu, zelenilo i plavo nebo.

2.Kako ste zavoljeli ples, konkretno balet?

 Moj otac je mog mlađeg brata i mene upisao na džudo sekciju u jednom sportskom centru gdje se treniralo jos dosta drugih sportova a prostorija do naše bila je za balet. Išao sam redovno na dzudo časove ali me uvjek nesto privlačila ta druga prostorija gdje su djeca učila neke druge pokrete koi su u meni budili više interesovanja nego džudo. Svaki dan po završetku mog treniranja ostajao sam da posmatram sa velikom pažnjom šta se dešava u prostoriji za balet. Učiteljica baleta je to primjetila i jednog dana mi prišla. Počela razgovor o tome kako je uočila moje interesovanje za balet. Pitala me da li sam ikad plesao, da li bi imao želju da plešem u grupi koju ona trenira. Zamolila me da sljedeći put donesem neku svoju omiljemu muziku i da nesto otplešem. Bio sam nestrpljiv ali i nervozan sta da otplešem kad nikad nisam plesao. Sljedeći put sam uz moju muziku počeo da plešem spontano prateći moj osjećaj te muzike. Od tog dana nisam prestajao da plešem.

3.Koliko je balet iziskuje čovjekovog napora, i na koji način se ti nosiš s njim?

 Balet je izuzetno naporan, iziskuje fizičku spremnost, osjećaj za muziku, pokret i fleksibilnost. Prirodna građa svakog plesača je veoma bitna ne samo ljubav i  želja .
Bitno je konstantno odrzavati kondiciju,fleksibilnost,slusati muziku,jednostavno receno Zivjeti s tim a ako se bavite profesionalno znaci i zivjeti od toga.
Mogu da kažem da se osjećam veoma sretan i zadovoljan jer ono sto izuzetno volim je moj posao. Ako slobodno vrijeme koristite kvalitetno, vodite računa o pravilnoj ishrani,dovoljno odmarate poslije napornih treninga sve se to podnosi puno lakše. 

4.Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Ustajem obično oko 7:30 h. Spremanje i  doručak zavrsim do 8:30 u9:00 počinjem sam zagrijavanje do 9:30 i u to vrijeme pocinje cas zagrijavanja za sve plesače i traje do 11:00.

Od 11:00 do 1:30 uvjezbavanje za predstave koje su na repertoaru. Od 1:30 do 2:30 rucak. Poslije ručka ponovo probe do 5:30 I to je odprilike moj radni Dan.

5.Koliko Vam ples pomaže u otklanjanju stresa, napetosti, je li on uistinu ima dejstva da čovjeka na taj način oporavi?

 Treninzi baleta su jako naporni i komplikovani posebno u fazi priprema za predstave.
Prije podizanja zavjesa na pozornici prva pomisao i želja je otplesati kako je moguće bolje.
Tu je i odredjena doza treme naravno ali nista zabrinjavajuce jer cim zakoračiš na pozornicu to nestaje i u tom momentu postaješ dio umjetničkog djela kojeg treba dovesti do perfekcije. Po završetku predstave kad a se zavjese spuste veliko olaksanje. Poseban osjećaj je kada se zavjese ponovo podignu da pozdravite publiku i publika vas a pogotovo kad vidite da su ljudi na nogama i aplaudiraju bez prestanka to je najveca nagrada za svakog plesaca. Tad imate osjećaj da vam se sva utrosena energija ponovo vraća. 

6.Svi baletski igrači na akademijama imaju i časove glume, kako ste se vi snašli?

 Časovi glume na baletu su puno drugaciji nego na akademijama za glumu jer plesači sve dočaravaju pokretom bez govora. Kad imam ulogu gdje treba da se glumi ne predstavlja mi nikakvu poteškoću naprotiv uživam u tome.

 7.Koliko je znati glumiti bitno u baletu? 
Jako bitno zavisno na stil plesa da li je moderni ili klasični. Baletski plesač treba da bude kompletan kako bi mogao da prihvati ulogu koja mu se nudi.
8.Imate li još neka interesovanja pored baleta?

 Slušam muziku, čitam, izlazim sa prijateljima i na neki nacim pokusavam da nadoknadim vrijeme jer sam kao djecak sve slobodno vreijeme provodio u skoli i na baletu. Veoma mi je bitno i drago kada mogu moje slobodno vrijeme biti sa familijom jer smo jako vezani jedni za druge.

9.Koliko ste vezani za svoju zemlju porijekla, volite li doći u rodni grad?  

Jako sam vezan za svoju zemlju, bez obzira da sam je napustio kad mi je bilo 6 godina jer smo morali. U odnosu koliko dugo sam vremena proveo i živim van moje zemlje ostao sam za nju vezan jer su se moji roditelji trudili da ne zaboravim ni jezik a ni nase običaje.
10. Je li u budućnosti planirate s Vašim ansamblom doći i nastupiti u našoj zemlji?
 O tome razmišljam,  zelio bih da plešem u našem Sarajevskom pozorištu sa svojom koreografijom i užim krugom mojih prijatelja plesača ko zna možda i to se desi.
Foto: Francisco Preciado
Pratite nas na FB page: 
Svidio vam se tekst?
Podijelite ga s prijateljima!

 

Advertisements