Ismeta Dervoz: Pamtim samo sretne dane

 Dama za koju se slobodno može reći da je mama naše estrade, Ismeta Dervoz zahvaljujući svom entuzijazmu i humanosti mnogo je učinila za našu scenu, dobitnica povelje Internacionalne lige humanista i stalna učesnica čuvenog festivala Vaš šlager sezone, samo za Kornerstar Magazine otkriva tajnu svog izgleda kao i šta je to danas pokreće radeći iza kamere kao producentica.

 

RAZGOVARAO: Adi Hodžić

Sve što se u životu i karijerama događa je neprekinuta nit . Dobre trenutke smjenjuju manje dobri, uspjehe neuspjesi i svaki je na svoj način bitan i važan.

1.Za početak žena ste koja odlično nosi svoje godine, u čemu je tajna vašeg izgleda?

Vrijeme u kojem živimo je jako pomaknulo granice i pružilo nam mogućnost da se ponašamo u skladu sa našim željama i sposobnostima. Važna je naša unutarnja energija koju treba znati i htjeti pokrenuti i obnavljati. U svemu pokušavam pronaći životnu radost i stimulans za angažman. Naravno, godine zahtijevaju brigu o zdravlju i malo njege ali to je sve danas svima dostupno i moguće.

2.Iza vas je 40 godina karijere,šta je to što vas danas pokreće?

Uvijek postoji toliko toga što možemo uraditi, naučiti.Uživam u suradnji s mladim ljudima, razmjeni energije i iskustava. Uz to, posjedujem dobru osobinu da se ne plašim promjena i izazova. Nakon što sam 1988. prestala pjevati angažirala sam se kao urednica, scenaristica, producentica na radiju I tv,pokretala sam I realizirala velike projekte, uživala u komentiranju događanja, nadala se uvijek nečemu novom. Napustila sam taj posao kad je prestao da mi za uloženi trud uzvraća zadovoljstvom postignutoga
3.Koji trenutak izdvajate kao najvažniji u karijeri?

Sve što se u životu i karijerama događa je neprekinuta nit . Dobre trenutke smjenjuju manje dobri, uspjehe neuspjesi i svaki je na svoj način bitan i važan.
4.Sa scene ste se povukli 1988.godine,da li se danas kajete zbog te odluke?

Ja sam se svojevoljno povukla iz aktivnog izvođačkog dijela. Jednostavno, nakon 25 godina karijere smatrala sam da u tom trenutku ne mogu dati ništa novo i bolje, ništa što bi meni donijelo zadovoljstvo i potvrdilo postignuti renome. Iskreno, vjerovala sam da ću se na neki drugačiji način nakon potrebnog predaha možda vratiti sceni.Događji  koji su uslijedili,agresija na BiH, promijenili su sve naše prioritete i planove. Ipak, ostala sam u potpunosti uz muziku i umjetnost kroz svoj rad na radiju i tv koji je zapravo paralelno trajao i ranije .
5.Da li vas u budućnosti možemo ponovo vidjeti na sceni,s obzirom na to da se u zadnje vrijeme nagađa o ponovnom okupljanju grupe “Ambasadori”?

Nemam takvih ambicija niti želja. Nažalost, Ambasadori se više nikada I ne mogu okupiti jer smo u proteklom periodu izgubili nekoliko članova . Nastavljaju se sjajne karijere mojih  kolega Jasne, Čole i Harija i u tome uživam.
6.Pored sjajnih vokala kao što su: Jasna Gospić,Zdravko Čolić,i Hari Varešanović,vi ste ipak bili i ostali zaštitni znak grupe “Ambasadori” šta mislite zbog čega je takva percepcija publike?

Samo su dva odgovora: “Zemljo moja” I nastup na takmičenju za pjesmu Evrovizije. Svo četvoro smo pjevali velike hitove ali je Montenova “Zemljo moja” ostala pjesma za sva vremena.

7.Mlađa publika vas uglavnom pamti iz “Operacije trijumf”.Šta danas mislite o takvim projektima,koliko su oni dobar početak karijere za mladog čovjeka?

To samo zavisi od toga koliko su mladi ljudi spremni da prihvate sva razočarenja koja iz takvih projekata neminovno proizilaze. Oni su u fokusu javnosti mjesecima, naviknu na tu pažnju i popularnost i teško se mire da to jednako kako brzo dođe tako i nestane. Karijere se ne stvaraju u reality programima. Ili preciznije, vrlo rijetko. Onima koji to dobro podnesu to može biti dobra startna pozicija, ništa više.Uspjeh je rezultat puno rada, laganog uspona i stalnog potvrđivanja.
8.Dugo godina ste bili šef delegacije naše zemlje na Takmičenju za Pjesmu Eurovizije,kako danas gledate na Eurosong?

Bila sam predstavnica na Takmičenju za Pjesmu Evrovizije,novinarka, radio I tv komentatorica, producentica projekata, šefica delegacija , ali najponosnija sam na svoju ulogu u priključenju RTV BIH Takmičenju 1992. Pokrenula sam taj projekat onda kad je to za sve nas, profesionalce I građane, bilo puno više od pjesme. Danas se tim projektom kod nas bave ljudi koji ga ne vole dovoljno, ne razumiju u potpunosti i ne ulažu trud da Eurosong bude prilika i platforma za unapređenje muzičke scene kod nas.
9.Aktivni ste i u humanitarnim akcijama.Koliko je važno da se poznate ličnosti vezuju za takve projekte?

Svako od nas ima obavezu da upotrijebi svoju poziciju i potakne lakše rješenje određenih problema sa kojima se društvo susreće.Ja to smatram privilegijom .
10.Šta je to što vas privatno najviše veseli?

Puno toga. Svakoga dana treba pronaći razlog za radost I dobro raspoloženje. Istina je da male stvari čine život. A moj moto je “pamtim samo sretne dane”
Foto: Privatna arhiva

Pratite nas na FB page: 
Svidio vam se tekst?
Podijelite ga s prijateljima!