ADI HODŽIĆ: Izgubljena generacija

Bože, koliko je samo vrsnih tenisera, talentovanih balerina, skijaša svjetskog ranga rođeno u ovoj zemlji, a da to nikad nisu ni otkrili.

Nažalost, nisu imali dvorane niti staze za prve korake, pa na kraju to nisu ni postali. Možda je onaj mladić što opijen porocima luta ulicama mogao biti dočekan kao pobjednik svjetskog skijaškog turnira, a onaj dečko što vas je danas namrgođeno uslužio ne voli svoj posao ne znajući da je mogao biti pobjednik Wimbledona.

Možda je ta tužna djevojčica što prolazi ispod vašeg prozora nesuđena prvakinja baleta.

Grize se što prve najplodnije godine života nije plivala u znoju, gazila ka cilju, oblikovala sebe već to vrijeme protraćila u dosadnim podnevima gledajući u televizor.

A šta je i mogla u tamo nekoj provinciji. Sad je kasno. Danas nekoliko godina poslije joj kuca biološki sat dok su sati njenog uspjeha davno otkucali. A je li već danas, unaprijed kasno i za njenu kćerku sutra? Hoće li ona od pete godine lomiti zglobove, a već u petnaestoj biti pelcer ruske škole baleta ili će pak okupana alkoholom skakati uz turbo zvijezdu i lajkati starlete na instagramu.

Do nas je, može i prvo, a može i drugo. Pitanje je samo kako ćemo je svi mi sutra dočekati na ovom svijetu i koji smjer joj ponuditi. Lijevi ili desni!?

Ovaj današnji semafor života pokazuje joj žuto za danonoćni rad i trud, a pak ako želi na zeleno, bolje da se okači na neku od društvenih mreža s isplaženim jezikom i gola do kože, tada ju već očekuje milionski auditorijum i sit stomak.

Dok će kao pristojna, tiha, nenametljiva umjetnica cijelu vječnost provest čekajući na crvenom svjetlu uz tetkin aplauz i glad.

Za takve danas nema šanse, kako da se uopšte čuju u razularenoj buci netalentovanih, a glasnih. Svjedoci smo činjenice da su mediji danas zatrpani svakojakim starletama, djevojkama bez zanimanja koje gostuju u svim TV emisijama i plasiraju se kao uzor djeci, dok među mladim ljudima svi žele samo jedno a to je- da pjevaju.

Kvizovi i debatne emisije za urednike obrazovnog programa su postale misaona imenica, dok nam je već dugo obavezan smjer ispred kafane, znak stop ispred biblioteke, obrazovanje na kružnom toku, a nadprosječnost usmjerena ka graničnom prijelazu.

 

Advertisements