Magistrica humanističkih znanosti, psihoterapeutkinja i spisateljica Vahida Djedović zbog svoje knjige „Obući košulju sretnog čovjeka“ prozvana je bosanskohercegovačkom „Yalomicom, i prva je psihoterapeutkinja koja uči ljude kako da budu sretni.
Današnji roditelji kažnjavaju djecu za loše ocjene, dobre nagrađuju, a time im poručuju da ih vole kada su dobra, a ne vole kada su loša. To je samo jedan od stotinu primjera gdje roditelji često griješe i šalju duple poruke.
RAZGOVARAO: Adi Hodžić
1.Koliko je, prema Vašem mišljenju, u našoj zemlji rasprostranjen problem depresije i anksioznosti?
Srtučnjaci kažu da će do 2020. Godine, depresija biti vodeća bolest u svijetu, ali s obzirom na potražnju Benzodiazepina, poznatijih pod imenom kao „lijekovi za smirenje“, rekla bih da su anksiozno-depresivni poremećaju daleko na vrhu ljestvice u odnosu na ostale bolesti. Čak i prije arterijske hipertenzije i šećerne bolesti.
2.Prema Vašem iskustvu, u čemu je najćešće uzrok?
Stres je najčešći uzrok anksioznih poremećaja, životni problemi koji se ne rješavaju i dovode do dugotrajne izloženosti stresu. Anksioznost ubrzava rad srca i disanje, stvara mišićnu napetost, pojačava znojenje, drhtavice i vrtoglavice. Anksiozne osobe imaju problema sa koncentracijom i stalno iškekuju najgori ishod, nikada ne mogu da se opuste, počinju pretjerano da kontrolišu sve što mogu i stalno su na oprezu.
3. Koji su još mogući faktori?
Traumatsko iskustvo i gubici, kao i stresne situacije, najčešći su uzročnici depresije. Depresivni ljudi imaju izuzetno smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje, osjećaju se krivima za sve što krene po zlu, ne vide izlaz iz svoje situacije, tako da često misle o suicidu i nerijetko to i naprave. Depresija je veoma ozbiljna bolest i ne treba je olako shvatati.
4.Psihoterapija je najbolje riješenje, uz 90% šansi za izliječenjem. Koliko se ljudi odlučuju za istu?
Ljudi se uvećini slučajeva odluče na psihoterapiju, tek kada bolest poodmakne. Nažalost, u našem društvu, još uvijek je odlazak kod stručjaka koji u svom zanimanju imaju prefiks „psiho“, etiketiran, pa osobe, koje traže pomoć , često izbjegavaju ovakvu vrstu pomoći, upravo iz razloga da im se ne prilijepi etiketa luđaka, avijatičara, pukovnika i sl.
5. Koliko je potrebno tretmana da bi osoba primjetila prva poboljšanja?
Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Zavisi od problema, kao i od uzroka problema. Također, zavisi od karaktera i kapaciteta osobe koja ima problem i od toga koliko je bolest uznapredovala. Nekome je potrebno nekoliko seansi, a nekome godine. Individualno je. Ipak, prvi znaci poboljšanja, u većini slučajeva, javljaju se nakon nekoliko tretmana.
6.Živimo u vremenu otuđenosti, ovisnoti o tehnologiji, kako se najbolje izboriti sa stalnim pritiskom?
Otuđenost je najveći problem današnjice. Današnjim mladim generacijama, život je nezamisliv bez interneta, imaju virtuelne prijatelje, a roditelji od malena kupuju djeci razna tehnološka pomagala, pa se čini kao da ih žele, na takav način, zabaviti nečim, da bi imali vremena za sebe. Također, ovisnost o internetu je problem koji i kod nas visoko kotira i roditelji bi trebali biti više posvećeni svojoj djeci nego ikada ranije. Igrati se sa djecom, pričati, čitati bajke, to su neke roditeljske dužnosti, koje, čini mi se, u ovom tehnološkom dobu počinju da izumiru.
7.Kakav je Vaš stav o meditaciji, jogi, koliko takve aktivnosti pomažu?
Baš danas sam imala klijenticu koja je govorila o svom iskustvu meditacije. Kaže da joj je meditacija pomogla da raščlani neke probleme iz djetinjstva, a koje ranije nije mogla. Naime, poslije meditacije imala je san o svom djetinjstvu, pa je nakon razgovora o tom snu, posložila kockice i dobila jasnu sliku.Meditacija i yoga, kao i bilo koji drugi oblik psiho-fizčike aktivnosti, izuzetno su korisne za sve ljude koji žele poboljšati i unaprijediti svoj lični rast i razvoj.
8.Koliko često se, iz Vašeg iskustva, sve tajne i odgovori kriju u djetinjstvu?
Prvi znaci anksioznosti javljaju se već u djetinjstvu. Ti osjećaji napetosti i zabrinutosti se najćčešće zanemaruju, jer roditelji danas nemaju vremena za svoju djecu, okrenuti su puno svojim problemima i djeca ostaju prepuštena sebi. Budući da ne mogu sama riješiti svoje emocionalne probleme, a ni škola se ne bavi emocijama, takva osjećanja se prenose i u odraslu dob.
9. Dakle, djetinjstvo igra značajnu ulogu?
Djetinjstvo je izuzetno važno za sretan život, a sve što bi roditelji trebali napraviti jeste da vole svoju djecu, bezuvjetno. To znači da ih ne bi trebali kažnjavati niti nagrađivati, nego svojim vlastitim primjerom pokazati kako treba. Kada bi to umjeli, ne bi bilo neodgovornih i nesretnih ljudi. Međutim, današnji roditelji kažnjavaju djecu za loše ocjene, dobre nagrađuju, a time im poručuju da ih vole kada su dobra, a ne vole kada su loša. To je samo jedan od stotinu primjera gdje roditelji često griješe i šalju duple poruke.
Foto: Harisa Dautović
Pratite nas na FB Page: https://www.facebook.com/kornerstar/
Svidio vam se tekst?
Podijelite ga s prijateljima!