Novinarstvom se počela baviti sa 18 godina na tada vrlo popularnom , tuzlanskom “Kameleon” radiju. Od tada do danas Barbara Pavljašević s jednakim žarom i ljubavlju živi novinarstvo. Stručno se usavršavala na dva veoma referentna svjetska medija Deutsche welle u Bonnu, a 2015. bila je stipendista State Departmenta, što joj je omogućilo studijski boravak u Glasu Amerike u Washingtonu. Danas je možemo gledati kao novinarku Radio-televizije Tuzlanskog kantona na kojoj je najviše prepoznatljiva po emisiji “Svjetla pozornice” u kojoj je  ugostila neke od najznačajnijih ličnosti regije. Samo za Kornerstar Magazine govori o svojim počecima, današnjim tv licima, televiziji, djeci Katarini i Nikoli, ali i o svojoj drugoj ljubavi muzici.

RAZGOVARAO: Adi Hodžić

Za sebe moram reći da sam pomalo retro tip, uživam u  listanju novina, slušanju radija, gledanju nekih standardnih televizijskih formata. S druge strane duboko svjesna ekspanzije tehnike, koja nam je u velikoj mjeri olakšala posao.

1.Je li novinarstvo bilo vaš prvi izbor?

Iako će zazvučati kao uobičajena fraza, novinarstvo je zaista bilo moj prvi profesionalni izbor. Još uvijek čuvam svoj prvi objavljeni tekst u regionalnim školskim novinama, koji sam objavila u petom razredu osnovne škole. Moja profesionalna karijera često je bila na granici muzike i novinarstva, jer sam završila Gimnaziju i Srednju muzičku školu u Tuzli, ali kada je došlo vrijeme upisivanja fakulteta nije bilo dvojbe. Bila sam student prve generacije odsjeka za žurnalistiku na Filozofskom fakultetu u Tuzli i među prvima sam završila taj studij.

2.Na televizijama je sve manje ljudi koji imaju kredibilitet i kojima gledaoci vjeruju, zašto je to tako?

Nažalost, potpuno se slažem s tom konstatacijom. Novinarstvo je u proteklih dvije decenije izgubilo mnogo na kredibilitetu, ponajprije jer se senzacionalističko “novinarstvo” i takozvana žuta štampa preselila na male ekrane, a novinarstvom su se počeli baviti i oni koji nemaju adekvatno obrazovanje. Uspješni novinari trebali bi biti načitani, elokventni intelektualci, autoritativne ličnosti u poslu koji obavljaju.

3. Smatrate li da bi i u zabavnim emisijama voditelji trebali biti vrsni profesionalci a ne samo lijepi?

Zanimljivo pitanje. Moram primijetiti da se pojam “televizijske ljepote”, ako ga možemo tako nazvati, znatno promijenio. Nekada smo imali npr. Dunju Lango, ženu koja je s malih ekrana zračila karizmom, a uz to je bila nenadmašna u poslu kojim se bavila. Stati pred kamere i voditi bilo kakav sadržaj, pa tako i zabavni, je velika odgovornost. Upravo zbog te odgovornosti za svaku izgovorenu riječ koja ide u eter važno je da ljudi koji se pojavljuju u medijima budu profesionalci u svakom smislu.

4.Možete li nam izdvojiti nekoga ko je u ovom trenutku nezamjenjiv kada je riječ o voditeljskom poslu?

U novinarskom, posebno voditeljskom poslu ne postoje nezamjenljivi. Mnogo puta smo se u to uvjerili, kako u regionalnim, tako i u svjetskim novinarskim okvirima. Ja volim spontane, opuštene voditelje, ljude koji u svakom trenutku vladaju situacijom i koji se mogu izvući iz bilo koje nepredviđene situacije u live programu, jer znam kako je to teško.

5. Jeste li se u Vašoj profesionalnoj karijeri teško opraštali od uhodanih formata?

Novinarstvo je posao koji Vas konstatno tjera da se prilagođavate – novim trendovima, tehnologijama, standardima, publici. Za sebe moram reći da sam pomalo retro tip, uživam u  listanju novina, slušanju radija, gledanju nekih standardnih televizijskih formata. S druge strane duboko svjesna ekspanzije tehnike, koja nam je u velikoj mjeri olakšala posao, ali i donijela mnogo negativnosti, trudim se biti uvijek u toku, pratiti online izdanja, društvene mreže i sve što jesu potpuno ravnopravni novinarski formati danas.

6.Koliko danas uspjevate sačuvati unutarnji mir s obzirom da je rad na televiziji veoma stresan ?

Rad na medijima generalno, a na televiziji posebno je izuzetno dinamičan, ali kako ste i sami rekli, izuzetno stresan. S tim se tokom godina naučite nositi I savladavati prepreke koji ovaj posao svakim danom donosi. Zadovoljstvo nakon kvalitetno urađenog posla potisne sav stres tokom rada na tom zadatku, ali taj proces svakoga dana kreće ispočetka. Tako da i punjenje nekih svojih unutarnjih baterija, svakoga dana kreće iznova.

7.Kako se najradije opuštate?

Opuštanje je uvijek uz muziku, ja u biti i radim uz muziku, a izuzetno volim i odlazak na kvalitetne koncerte. Također opušta me i čitanje, naročito mog omiljenog Gabrijela Garsije Markeza.Ponosna sam majka petnaestogodišnjakinje Katarine, koja je svoje srednjojškolsko muzičko obrazovanje nedavno započela u Boegradu i veoma je uspješna mlada violinistica i sedmogodišnjeg Nikole, jednog vragolastog i nasmijanog dječaka.

Foto: Privatna arhiva

Pratite nas na FB Page: https://www.facebook.com/kornerstar/

Svidio vam se tekst?

Podijelite ga s prijateljima!

Gastro čarobnjak Armin Jašari živi svoj posao sa strašću i zadovoljstvom, imao je tu sreću da radi ono sto voli. Nakon završene Ugostiteljske škole u Sarajevu, pravi dio zanata uči od starih poslastičara pripadnika poznate Sarajevske škole poslastičarstva. Nakon toga se edukovao i usavršavao u inostranstvu, od toga najviše u prijestolnici gastronomije Italiji.  Za Kornerstar Magazine govori o svom kreativnom procesu, prvim koracima, malim tajnama kuhanja ali i novim generacijama chefova.

RAZGOVARAO: Adi Hodžić

U slastičarstvu je definitivno mašta i kreativnost najbitnija, mišljenja sam da bez kreativnosti i mašte ne može biti dobar poslastičar jer ja ovaj poziv ubrajam u umjetnost.

1.Jeste li oduvijek htjeli biti slastičar?

Više ni sam ne znam dali sam oduvijek htio biti slastičar. Možda je prevagnulo i to sto mi je ovo zanimanje na neki nacin upisano u DNK jer sam ja 4. generacija poslastičara.

2.Usavršavali ste se u Italiji, koja je osnovna razlika u ishrani Italije i BiH ?

Velik je utjecaj orijenta u ishrani i samoj pripremi iste, a kod Talijana je to mediteran tj, naglasak je na manje slatko i blaže okuse.

3.Možete li opisati svoj kreativni proces, je li sve počinje od okusa?

Naravno da sve počinje od okusa, poslije lagano dolazim do oblika kolača, izgleda i naravno bit je da sve to zajedno čini sklad.

4.Šta je vaš tajni sastojak, bilo da je riječ o pripremanju torti ili općenito?

Moj tajni sastojak je zasigurno energija, pozitivna energija koju unesete u svoj rad definitivno se na kraju osjeti.

5.Koliko je važan spoj mašte i kreativnosti u slastičarstvu?

U slastičarstvu je definitivno mašta i kreativnost najbitnija, mišljenja sam da bez kreativnosti i mašte ne može biti dobar poslastičar jer ja ovaj poziv ubrajam u umjetnost.

6.Koji je vaš omiljeni desert i koji je recept?

Definitivno krema pasticera, recept je jednostavan: 500 ml mlijeka 3 zumanceta 150 gr secera 50 gr brašna sve zajedno skuhati i kad se ohladi pomiješati sa umućenim vrhnjem ili puterom. Sa ovom kremom sigurno ne možete pogriješiti jer je pogodna za mješati je sa čokoladom, voćem ili za filovanje torti, rolata itd.

7.Kakva je budućnost Bosanske gastronomije?

Budućnost BiH gastronomije je sigurno svijetla jer se dosta mladih zanima za kuhinju i pojavljuje se jedna grupa mladih koji su dosta kreativni i željni rada tako da i mi stariji možemo čak ponesto i naučiti od njih.

Foto: Privatna arhiva

Pratite nas na FB Page: https://www.facebook.com/kornerstar/

Svidio vam se tekst?
Podijelite ga s prijateljima!